JE LI BOLJE PRILKOM IFTARA JESTI PA KLANJATI ILI KLANJATI PA JESTI?

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Po ovom pitanju je došao hadis od Enes ibn Malika, radijallahu anhu, u kojem on kaže: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bi se iftario prije nego što klanja sa svježim datulama, ako ne bi bilo svježih datula onda sa suhim datulama, a ako ne bilo suhih datula onda sa nekoliko gutljaja vode“.

Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Ahmed, dobrim ga ocjenjuje Tirmizi a vjerodostojnim Albani i Šuajb Arnaut.

Takođe, biželje Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki i Bezzar od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: „Nisam nikada vidio Allahovog Polanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je klanjao akšam sve dok se ne iftari pa makar sa gutljajem vode“. Šejh Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju vjerodostojnim.

Ovome se može dodati hadis mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) od Sehl ibn S'ada, radijallahu anhu, u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ljudi će neprestano biti na hajru sve dok budu žurili sa iftarom“. Hadis ukazuje na preporučenost žurenja sa iftarom.

Prema tome, shodno praksi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sunet je i najbolje je prilikom iftara čim nastupi vrijeme iftara (tj. zađe Sunce) ili se čuje ezan da se pojede nekoliko svježih datula, ko nema svježih datula da pojede nekoliko suhih datulama, a ako nema ni suhih datula da popije nekoliko gutljaja vode. A zatim nakon toga da klanja akšam namaz, te poslije namaza da jede pripremljenu hranu (iftar).

Gore spomenuti hadisi od Enesa, radijalahu anhu, jasno ukazuju da bi se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prvo iftario pa klanjao a zatim nakon namaza jeo spremljenu hranu.

Izuzetak ovome je, kao što navode šejh Albani i drugi učenjaci, stanje u kojem se postavi jelo a duša osobe koja se iftari teži za hranom tako da bi je to odvelo od skrušenosti u namazu, onda je preče da radi po drugom hadisu mutefekun alejhi u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Nema namaza u prisustvu hrane, niti dok se trpi mala ili velika nužda“. Međutim, da ovo ne bi bila stalna praksa oni čija duša ostaje vezana za hranu ne treba da postavljaju hranu prije namaza.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com