Es-Selamu Alejkum,
Interesuje me da li je u islamu dozvoljeno samoubistvo? Naravno za samubistvo iz očaja, tuge, nemira i sličnih emocija se podrazumijeva da je grijeh.
Ali šta je sa samubistvima kada se majka baci u smrt da spasi svoje dijete, samoubistvo iz časti, u ratu kako bi se nanijeli velike štete neprijatelju i slično.
Na samoubiostvo iz časti mislim na događaje za koje sam više puta slušao, kao naprimjer kada su četnici okružili naše sestre u nekim gradovima (ja sam čuo za Tešanj i Gradačac) pa su one da izbjegnu silovanje bacale se u smrt.
Evo jedan primjer toga: http://islam-balkan.com/djevojka-skocila-sa-munare-sehidsku-smrt/
Također poznat mi je hadis o faraonovoj frizerki.
Kako islam gleda na ovakva i slična samoubistva?
Alejkumusselam.
Samoubistvo je haram po Kur'anau, Sunnetu i idžamu učenjaka i smatra se najvećim grijehom poslije širka Allahu, svejedno bilo zbog očajanja, gubljenja nade, čuvanja časti i slično. Kaže Uzvišeni: “I ne ubijajte sami sebe, Allah je doista prema vama milostiv. Onoga ko to nepravično i nasilno uradi, Mi ćemo u vatru baciti, to je Allahu lahko” (En-Nisa’, 29-30), i kaže: “I sami sebe u propast ne bacajte” (El-Bekare, 195).
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, je strogo zabranio samoubistvo, rekavši u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a bilježe ga Buharija i Muslim u svojim Sahihima: “Ko se baci sa brda pa ubije samog sebe, vječno će se u džehennemskoj vatri bacati sa brda. Ko popije otrov pa ubije samog sebe, vječno će u džehennemskoj vatri trovati samog sebe. A ko se ubije željezom, vječno će probadati željezom svoj stomak u džehennemskoj vatri”.
Kažu islamski pravnici da je samoubica veći griješnik od onog ko ubije drugu osobu, čak neki kažu da se samoubica ne gasuli niti mu se klanja dženaza, a po nekima mu se ne prima tevba zbog težine grijeha koji je počinio. Takođe, vanjsko značenje nekih hadisa ukazuje da će samoubica biti vječno u vatri.
S tim da je ispravno, a našto ukazuju drugi dokazi, da se samoubica gasuli, da mu se klanja dženaza, prima tevba i da neće biti vječno u vatri, ali ovo su rekli neki pravnici zbog težine grijeha samoubistva i vanjskog značenja nekih šerijatskih tekstova.
Prema tome, nije dozvoljeno ženi muslimaki da se ubije pa makar sigurno znala da kjafirski vojnici u čije ruke je pala hoće da je siluju. Da žena muslimanka izvrši samoubistvo kako ne bi bila silovana od kjafirskih vojnika ili nekog njima sličnim to nije nikakva čast niti je način čuvanja časti. To je čin samoubistva koji je po Islamu veliki grijeh a ne može činjenje velikog grijeha nikada biti čast. Takođe, samoubistvo žene radi zaštite časti nije šehadet nego grijeh.
Žena muslimanka koju kjafirski zlotvori hoće da siluju je obavezna da se odupre svom snagom i svim sredstvima kako se to ne bi desilo. Pa ako na tom putu bude ubijana ona je onda šehid. Prenosi Se'id ibn Zejd, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude ubijen braneći svoj imetak on je šehid, a ko bude ubijen braneći svoju porodicu (ženu) on je šehid, …”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ahmed, a vjerodosotnim ga ocjenjuje Tirmizi, Albani i mnogi drugi.
A ako napadnuta žena muslimanka bude prilikom opiranja savladana i silovana, ona u tome nema grijeha. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg prenosi Ibn Abbas, radijallahu anhuma: “Zaista je Allah oprostio mom Ummetu (ono što urade) grešku, zaborav i ono na što budu prisiljeni”. Bilježi ga Ibn Madže, Darekutni, Ibn Hibban i Bejheki, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Albani i Šuajb Arnaut.
Prema tome, samoubistvo žene muslimanke radi zaštite časti je zabranjeno i predstavlja veliki grijeh, dok sa druge strane ako bude silovana ona u tome nema grijeha. Muslimanke koje su se u toku zadnjeg rata bacale se u smrt da izbjegnu silovanje, tim djelom nisu sačuvale čast nego učinile veliki grijeh i djelo koje nije dozvoljeno niti pohvalno a kamoli da bude šehadet i vrijedno veličanja.
Takođe, djevojka koja je skočila sa munare kako bi sačuvala čast izvršila je zabranjeno samoubistvo a ne šehidsku smrt. Njoj je bio vadžib da se opire, da galami, vrišti i bori se sve dok je ne savladaju ili ubiju, pri čemu ne bi imala grijeha kod Allaha.
U hadisu o faraonovoj frizerki nije došlo da je se ona ubila tako što se bacila u vatru, nego su je faraonovi vojnici bacili u vatru. Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa web stranice http://www.zijad-ljakic.com