JE LI ŽENA DUŽNA SLUŽITI RODITELJE MUŽA?

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuh.

Zahvala pripada Allahu, neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu porodicu i ashabe, a zatim;

Sa šerijatske strane supruga nije obavezna da služi roditelje svoga muža, tj. to joj nije vadžib koji ako nebi ispunila biva griješna. Međutim, nije od lijepog ophođenja prema mužu da njegova dva ili jedan roditelja budu prisutni u stanu ili kući a da njegova supruga ne bude njima na usluzi poput spremanja hrane, pranja njihovog veša i slično.

Znači, u osnovi ženi nije vadžib da uslužuje roditelje svoga muža a ako bi to uradila dobrovoljno ona ima nagradu kod Allaha, inšaallah.

Međutim, nečinjenje dobročinstva roditeljima muža od strane supruge nije od lijepog ophođenja prema samom njenom mužu. S tim ako bi odbila da služi njegove roditelje iz opravdanog ili neopravdanog razloga ona nije griješna kod Allaha, subhanehu. U osnovi djeca, sinovi i kćeri, su obavezni da služe svoje roditelje i na njih se odnose šerijatski tekstovi u kojima je došla naredba činjenja dobročinstva prema roditeljima.

Nema smetnje da muž traži od svoje supruge da služi njegove roditelje i čak da je oženi sa tim ciljem. Došlo je u vjerodostojnom hadisu od Džabira, radijallahu anhu, da je on oženio puštenicu, pa mu je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Zašto nisi oženio djevicu kako bi se sa njom igrao a i ona sa tobom“, a on odgovori:“O Allahov Poslaniče, otac mi je ubijen u bici na Uhudu i ostavio mi je devet kćerki pa sam prezirao da sastavim sa njima još jednu sličnu njima, međutim htio sam ženu koja će ih češljati i voditi brigu o njima“. Pa mu odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Odlično si postupio“. Hadis bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha. A kaže učenjak Iraki u svojoj knjizi „Tarhu et-tesribi“ u komentaru ovog hadisa: “

U hadisu je dokaz da je dozvoljeno ženi da služi njenog muža, njegovu djecu, njegove sestre i njegovu porodicu, i da nema smetnje da se čovjek oženi sa ženom sa tim ciljem iako to njoj nije vadžib nego to ona čini sa njenim pristankom“.

Takođe, na preporučenost služenja roditelja muža ukazuje 36.ajet sure En-Nisa: “Samo Allahu ibadet činite i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte. A roditeljima dobročinstvo činite, i rođacima, i siročadi, i siromasima, i komšijama bližnjim, i komšijama daljnjim, i drugovima, i putnicima i onima koji su u vašem posjedu. Allah zaista ne voli one koji se ohole i hvališu“.

Prema tome, na osnovu ovog ajeta ako je mustehab čovjeku da dobročinstvo čini svim ovim kategorijama mimo roditelja a posebno komšijama, drugovima i čak putnicima, pa onda je zaista preče da se čini dobročinstvo roditeljima muža, a od tog dobročinstva je njihovo služenje.

Prema tome, tebi nije šerijatska obaveza i vadžib da služiš roditelje muža niti da stanuješ sa njima. Međutim, od lijepog bračnog ophođenja prema tvom mužu je to da služiš njegove roditelje i vodiš brigu o njima kada si u njihovom prisustvu. Konkretno u tvom slučaju zaista ne priliči i nije od ahlaka da u tom periodu kada posjetite njegove roditelje u Bosni da im ti ne budeš na usluzi i da im ne činiš dobročinstvo u vidu raznoraznog pomaganja u kućanskim poslovima. S tim da ti i tvoj muž trebate riješiti i dogovoriti sa njegovim roditeljima da ne sjedite u pomiješanim sijelima, niti da se rukujete sa suprotnim spolovima i slično, jer te stvari sa šerijatske strane nisu dozvoljene i da opravdanje u činjenju tih harama ne predstavlja činjenje dobročinstva i služenje roditelja.

A što se tiče dovljenja da živite samostalno, pošto je to svakako halal i dozvoljeno i ne predstavlja neposlušnost muža njegovim roditeljima, u tome nema nikakve smetnje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com