Es selamu alejkum, uvaženi brate.
Imam jedno kratko pitanje. Ja sam inače osoba koja može napraviti veliki spisak svojih grijeha i losih stvari. Ja sam griješna prema sebi, ali svaki put kad me dunjaluk pritisne ja se osamim i pričam Allahu i zikrim i ubijeđena sam da me Allah uvjek sluša kad Mu se obraćam. Imam osjećaj unutar duše me Allah voli, inače ne postoji nešto što nisam zaželila a da mi to Allah nije poslao preko nekog. Jel pogresno da mislim da me Allah voli a ja nisam bas dobar insan toliko? Strah me da je od šejtana ta samouvjerenost. Allah vam dao svako dobro. Ja se stvarno puno zahvaljujem Allahu na blagodatima ali ovog se bojim baš.
Ve alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Allah ne voli grijehe i griješnike, voli pokajanje i dovu. Kada Allah nekome daje od dunjaluka, a on ustrajan u griješenju, to se zove istidradž, tj. postepeno puštanje i davanje dunjalučkih blagodati da osoba misli da je Allah voli i kada grijesi. Pa kada je Allah kazni, kazni je iznenada za prethodne grijehe.
Dokaz za spomenuto je hadis od Ukbe ibn Amira, radijjallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada vidiš da Allah daje robu (čovjeku) od dunjaluka ono što voli na njegovim grijesima (tj. iako griješi), to je ISTIDRADŽ (davanje dunjalučkih blagodati uz griješenje da bi iznenada bio kažnjen).” Zatim je proučio riječi Uzvišenog: “I kada bi zaboravili ono čime su opominjani, Mi bismo im kapije svega otvorili; a kad bi se onome što im je dato obradovali, iznenada bismo ih kaznili i oni bi odjednom svaku nadu izgubili”. (El-En'am, 44)
Bilježi ga Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuje šejh Albani u Silsili sahiha (423).
U hadisu se navodi jedan Allahov sunet (zakon i praksa), da pusti griješnika i učini da postepeno sam sebe obmane sa onim što voli i čemu se raduje od dunjalučkih blagodati koje mu Allah daje, a zatim ga Uzvišeni kazni iznenada kad je u gafletu (nemarnosti).
Molim uzvišenog da nas sačuva od takve samoobmane.
Poučava nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da davanje dunjalučkih blagodati griješniku nije dokaz da ga Allah voli niti da su to Allahovi kerameti (počasti) prema njemu. Nego je istina da je to Allahova zamka njemu: daje mu od dunjaluka ono što poželi i voli, poveća mu nafaku, pa se on obmane i raduje tome, a zatim ga Allah iznenada kazni, pa mu to ništa neće korostiti. Kao što kaže Uzvišeni: “Šta ti misliš, ako im Mi dopuštamo da godinama uživaju, i naposljetku ih snađe ono čime im se prijeti.” (Eš-Šu'ara’, 205-206)
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com