Kakav je propis postavljanja ličnih slika od strane djevojke na drušvene mreže?

Postavljanje slika od strane djevojaka na FB, forumima ili drugim internet sajtovima je haram, i to zbog nekoliko stvari:
1. To se suprotstavlja zastiranju kojeg je Allah naredio ženi u Kur'anu i Sunnetu. Ako je Uzvišeni Allah rekao po pitanju najčasnijih žena – Vjerovjesnikovih supruga, s.a.w.s.: A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. (el-Ahzab, 53.), i: O Vjerovjesniče, reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće uznemiravane biti. A Allah prašta i samilostan je. (el-Ahzab, 59.) Također, Uzvišeni je ženi zabranio uljepšava glas pri govoru, pa kaže: O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene! Ako se Allah bojite, na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite! (el-Ahzab, 32.) Uzvišeni je propisao Poslanikovim, s.a.w.s., suprugama i svim vjernicama hidžab, koji predstavlja čišćenje njihovih srca, uzdižući ih iznad smutnje i potvore, i čuvajući njihova stidna mjesta, i stidna mjesta vjernika. Kada se to zna, postaje jasno da je stavljanje slike od strane žene gdje je može vidjeti i onaj ko je dobar i ko je pokvaren, kao što su ova mjesta, u suprotnosti i koliziji sa Allahovim zakonom.
2. To su vrata smutnje i zla po ženu i po onoga ko posmatra. Koliko smo samo čuli i čitali i bolnim kazivanjima povodom toga? Koliko je samo čistih i čednih upalo u mrežu pokvarenjaka koji se ne boje Allaha? Oni su ih zaveli ukrašenim i slatkim govorom i lažnim obećanjima, a kada su postigli šta su željeli okrenuli im leđa, tako da joj je samo ostalo razočarenje, patnja i propast, a možda čak i bruka na oba svijeta, da Allah sačuva. Koliko se pokvarenjaka igralo sa tim slikama, mijenjajući ih savremenim sredstvima, stavljajući časno lice na tijelo neke pokvarene žene koja ’prodaje jeftine prohtjeve’. Tada grize prste od kajanja zbog zla koje je učinila sebi i svojoj porodici, ali kasno je za kajanje.
3. To što si spomenuo kako neke pokrivene sestre vjeruju da njihovo postavljanje slika sa hidžabom nije šerijatski zabranjeno – ako si pod šerijatskim hidžabom mislio na pokrivanje lica tako da se ne vidi lice žene, onda nije zabranjeno, pogotovo ako postoji potreba za tim. Ali ovo sigurno nije potrebno, jer nema koristi za onog ko to postavlja i kakva je vrijednost postavljanja slike na kojoj se vidi crnina i ništa drugo? A ako si time mislio na postavljanje slike žene koja je otkrila svoje lice, makar pokrila cijelo tijelo, objasnili smo ti kakve se sve štete u tome kriju, što je dovoljno da bude zabranjeno, makar i ne smatrali da je obaveza ženi pokriti lice. A šta tek reći kad je to obaveza? Ovdje je grijeh višestruk i opasnost još veća! Ona time krši praksu vjernica, kako kaže Gazali: „Ljudi su, i pored proticanja raznih vremena, uvijek bili otkrivenih lica, a žene izlazile sa nikabima.“ (Ihja ulumiddin, 2/53.), i slično stoji u Fethul-Bariju, (9/337.). Kaže Ibn Hadžer: „Običaj žena, i u starijim i u novijim vremenima, bio je da zastiru svoja lica od stranaca.“ (9/424.)
Zatim, svako razuman zna da je centar ljepote i iskušenja kod žene u njenom licu, i to je ono što ljudi traže da vide, i po njemu se prepoznaje da li je žena lijepa ili ne. Širenje slike na spomenuti način predstavlja otvaranje vrati smutnje njome i za nju, zloupotrebe nje i njene slike, kad je može vidjeti ko god želi. A Allah najbolje zna. http://www.islamqa.com,

Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

————————————————-
Džerir ibn Abdullah, r.a., kaže: „Upitao sam Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, o iznenadnom pogledu, pa mi je naredio da oborim pogled.“ [1]
Kaže Ibnul-Qajjim: „Iznenadni pogled jeste onaj pogled koji se desi bez namjere onoga koji gleda i bez želje u srcu za tim, i to je pogled za koji se neće odgovarati. Ako drugi put namjeno pogleda, bit će griješan. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi we sellem, je naredio zbog toga Džeriru da prilikom iznenadnog pogleda odmah obori pogled i da nastavlja gledati, jer je NASTAVLJANJE poput ponavljanja pogleda.“ [2]
Dakle, čovjeku je haram gledati u lice žene bilo sa ili bez strasti, već mu je naređeno da odmah skloni pogled, a žena koja sebe dobrovoljno i bez nužde izlaže pogledima, postavljajući sliku, izaziva činjenje velikog broja grijeha za koje je sama odgovorna.
Neka se sestre boje Allaha, jer običnim postavljanjem slike sebi tovare milione grijeha. Svaki pogled u tu sliku znači grijeh za nju, jer je ona bila uzrok grijeha – pogleda od strane muskarca, koji je njemu svakako grijeh. Čak i da uzmemo da lice nije avret, muškarcu je svakako zabranjeno da u njega gleda. Ako djevojka dobrovoljno i bez nužne potrebe postavi sliku koju svako može da gleda biva svjesnim uzrokom i povodom nečijeg grijeha i sama nosi taj grijeh. To nije isto kao kada izađe napolje zbog neke potrebe i kada je grijeh samo na onoga ko gleda.
Kaže Ibnul-Qajjim: „Zar nisi znao da nema ništa pogubnije za čovjeka od njegovog oka i jezika? Većina onih koji su propali, propali su zbog njih, i oni su uzrok većini stradanja. Tako ti Allaha, koliko puta su čovjeka doveli na rub propasti i uništenja? Ko želi živjeti sretnim i pohvalnim životom neka obara svoj pogled i neka čuva svoj jezik – to će ga sačuvati od štete skrivene u haram pogledu i pretjeranom govoru. Istinoljubivi, sallallahu ‘alejhi we sellem, nas je obavijestio da oči čine nemoral gledajući (…) Zar nisi čuo jednog pametnog čovjeka kako kaže: ’Ko pusti pogled da slobodno luta umorit će srce. Ko bude uporno gledao u haram, njegova će tuga dugo potrajati, uzalud će traćiti vrijeme i oči će mu se orositi suzama.’ (…) Pjesnik je rekao:
O oči, uživale ste u gledanju i moje srce na rub propasti dovele
Prestanite mučiti mi srce, jer sramota je za dva oka jedno srce napasti.“ [3]
———————————————————————
[1][1] Bilježi ga Muslim u Sahihu, 3/1699, pod brojem 2159.
[2][2] Vidjeti: Ibnul-Qajjim, Reudatul-muhibbin, 95-96.
[3][3] Vidjeti: Ibnul-Qajjim, Reudatul-muhibbin, 106-107

Prof. Ersan Grahovac