Kakav je stav Šerijata o zapisima sa kur’anskim ajetima, koji se kasnije stavljaju u vodu i piju?

Lječenje oboljelog od ludila kur’anskim ajetima i ljekovima je dozvoljeno, ukoliko je onaj ko to radi, nosilac ispravne akide (vjerovanja) i dosljedan sljedbenik Šerijata.

Što se, pak, tiče onih koji za sebe tvrde da znaju nešto od gajba (samo Allahu, subhanehu ve te’ala,  poznatog) ili koji prizivaju džine, kao i nepoznatih i sumnjivih osoba (o kojima se ništa pouzdano ne zna), kao što je i način njihovog “liječenja” nepoznat; svima njima nije dozvoljeno odlaziti, pitati ih nešto, niti se “liječiti” kod njih. Ovo kažem zbog riječi Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koji je rekao: “Ko ode vračaru i pita ga o nečemu, neće mu se primiti namaz četrdeset dana.” (Muslim, Sahih, poglavlje: “Selam”, 2230.)

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je također rekao: “Ko ode vračaru, pa povjeruje u ono što on govori, počinio je kufr (nevjerstvo) u ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ebu Davud, poglavlje: “Medicina”, 3904; Tirmizi, poglavlje: “Čistoća”, 135; Ibn Madže, poglavlje: “Čistoća”, 639. i Ahmed, 2/408.-476.)

 Hadisi koji govore o zabrani odlaska i pitanju vračara za savjet su mnogobrojni. Vračari su svi oni koji tvrde da znaju gajb i koji se pomažu džinima, kao i oni iz čijih se postupaka može zaključiti da čine nešto od toga.

Povodom takvih se prenosi poznati hadis kojeg bilježe imam Ahmed i Ebu Davud sa dobrim lancem prenosilaca (džejjid) od Džabira – Allah, dželle šanuhu, neka je njime zadovoljan – u kojem kaže: “Upitan je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, o nušreti, pa je rekao: ‘To je od šejtanskoga posla.’” (Ahmed, 3/294. i Ebu Davud, poglavlje: “Medicina”, 3868.)

Učenjaci su za nušret rekli da su predislamski Arapi sihr liječili sihrom. Ovome se pridodaje svako liječenje u kojem se pomoć traži od vračara.

Treba znati da liječenje svih bolesti (kao i sve vrste duševnih bolesti) treba biti na dozvoljen i šerijatski utemeljen način. Kao što je to učenje nad bolesnikom, upućivanjem dove i sl. Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Rukja je dozvoljena ako nije širk.” (Muslim, poglavlje: “Selam”, 2200.)

Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “O Allahovi robovi, liječite se, ali se nemojte liječiti haramom (onim što je zabranjeno).” (Ebu Davud, poglavlje: “Medicina”, 3874.)

Dozvoljeno je pisanje ajeta i šerijatski utemeljenih dova šafranom po čistom tanjiru ili čistim listovima, koji se zatim saperu, a bolesnik to popije. Onaj koji tako liječi mora biti poznat po svom dobru i ustrajnosti u Allahovoj, subhanehu ve te’ala, vjeri. Ovakav način liječenja se prenosi od velikog broja selefa (ispravnih prethodnika ovog ummeta), kao što to bilježi Ibn – Kajjim – Allah, subhanehu ve te’ala, mu se smilovao – u svome djelu “Zadul mead”.  Uspjeh je od Allaha, dželle šanuhu.

Šejh Ibn Baz, “Fetava hejeti kibaril – ulema”

preuzeto sa stranice http://www.minber.ba