Kakav status u islamu ima namaz i ko je dužan obavljati ga?

Namaz je sastavni dio i temelj islama. Po važnosti zauzima mjesto odmah poslije kelimei-šehadeta. Namaz je najznačajnije djelo koja se obavlja pomoću udova. U pouzdanom hadisu kaže se: “Namaz je stup islama” (Ahmed, 5/213, et-Tirmizi, 2616, en-Nesai, 11394, i Ibn Madža, 3973. Et-Tirmizi je rekao da je ovaj hadis hasen-sahih). Svevišnji Allah naredio je obavljanje namaza na najuzvišenijem mjestu do kojeg je čovjek ikad dopro, u najznačajnijoj noći koju je doživio Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i to bez bilo kakvog posrednika. Gospodar je prvotno zapovjedio da se obavlja pedeset namaza tokom dana i noći, ali je taj broj smanjio na pet: obavlja se pet, ali se ima tolika nagrada kao da se obavlja pedeset namaza. To je dovoljan pokazatelj da je namaz veoma značajan, da ga Svevišnji Allah voli i da čovjek treba mnogo vremena provoditi u namazu.

Na obaveznost namaza ukazuju Kur’ani-kerim, Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet i jednoglasno mišljenje svih muslimana.

Allah, dželle šanuhu, rekao je: “…jer vjernicima je propisano u određeno vrijeme namaz obavljati” (en-Nisa, 103). Izraz propisano znači: naređeno.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je Muazu b. Džebelu, radijallahu anhu, šaljući ga u Jemen: “…izvijesti ih da im je Allah u obavezu stavio obavljanje pet dnevnih namaza tokom dana i noći…” (el-Buhari, 1395, i Muslim, 19)

U vezi s jednoglasnim mišljenjem o obaveznosti obavljanja namaza učenjaci su kazali: “Ako čovjek porekne obaveznost obavljanja pet dnevnih namaza, pa čak i obaveznost obavljanja samo jednog namaza, on je otpadnik od islama. Njegov život i imetak nemaju svetosti ako se ne pokaje. Ovdje se izuzima samo konvertit koji ništa ne zna o vjeri; on ima opravdanje zbog neznanja. No, pošto se taj čovjek pouči da je namaz temelj islama i da se mora obavljati, pa on i nakon toga bude poricao obaveznost njegova obavljanja, nevjernik je.”

Namaz moraju obavljati svaki punoljetan umno zdrav musliman i muslimanka. Namaz se nevjerniku ne stavlja u obavezu u smislu da ga mora obavljati prije prihvatanja islama i u smislu da mora naklanjati propuštene namaze nakon što prihvati islam, iako će na Sudnjem danu biti kažnjen za njegovo izostavljanje. Allah, dželle šanuhu, objavio je: “Svaki je čovjek odgovoran za ono što je radio, osim sretnikā, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: ‘Šta vas je u Sekar dovelo?’ ‘Nismo’, reći će, ‘bili jedni od onih koji su namaz obavljali i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se s besposlenjacima upuštali, i Sudnji smo dan poricali, sve dok nam smrt nije došla’” (el-Muddessir, 38–47). To što će krivovjerni kazati da nisu bili jedni od onih što su namaz obavljali očito je kao dokaz da će, pored toga što su poricali Sudnji dan, biti kažnjeni za izostavljanje namaza.

Kad se radi o punoljetnosti, njeni su pokazatelji jedna od sljedećih stvari: nastupanje petnaeste godine starosti, izbacivanje sjemena uz požudu, na javi ili u snu, te pojava dlačica oko stidnog mjesta. U vezi s djevojčicom, pokazatelj njene punoljetnosti jest i menstruacija.

A kad je riječ o uvjetu da čovjek bude umno zdrav, zna se da nije dužna obavljati namaz osoba koja nije umno zdrava, kao što su, naprimjer, senilni starci koji ne razlikuju pojave i stvari oko sebe.

Umjesno je napomenuti i to da žena ne klanja, niti joj se namaz stavlja u obavezu, za vrijeme mjesečnog pranja i postporođajnog perioda, na temelju hadisa: “A zar žena obavlja namaz i posti za vrijeme mjesečnog pranja?!” (el-Buhari, 304)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba