Kako čovjek može biti vjeran i iskren prema Uzvišenom Allahu?

Hvala Allahu!

Prvo, opsesije su djelo šejtana i loše slutnje koje pokušavaju odvratiti osobu od pokornosti Uzvišenom Allahu i od izvršavanja vjerskih obreda, tako što joj se prohtjevi i strasti predstavljaju lijepim djelima, te se na taj način čovjek podstiče da im udovoljava.

Allah neće teretiti nikoga za ono što nije uradio ili izgovorio. Šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, kaže: „Ukoliko loše misli salijeću (obuzimaju, napadaju) čovjeka, pa razmišlja o bludu, krađi, opijanju i slično, a u biti ne čini ništa od toga, bit će mu oprošteno i neće se smatrati grijehom, u skladu s hadisom Poslanika, ﷺ, u kojem se kaže: ‘Allah će oprostiti mome umetu ono na što ih navraća njihova duša sve dok to ne rade ili ne izgovore.’” (Hadis je vjerodostojan. Preneseno iz djela “Medžmu’u fetava Ibn Baz”, 5/424.)

Drugo, opsesivnost i loše misli mogu se pobijediti (nadvladati) na sljedeći način:

– tražiti utočište od prokletog šejtana kod Uzvišenog Allaha, iskreno pribjegavanje Allahu i učestalim skrušenim molitvama.

Uzvišeni Allah kaže: „A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.

Oni koji se Allaha boje, čim ih sablazan šejtanska dodirne, sjete se, i odjednom dođu sebi.“ (El-E’raf, 200-201)

U skladu s time, utočište od prokletog šejtana traži se prilikom ulaska u džamiju ili tokom izlaska iz nje. Ebu Davud bilježi hadis (466) od Abdullaha b. Amra, neka je Allah zadovoljan njime, da je Poslanik, ﷺ, kada bi ulazio u džamiju, govorio: ‘“Utječem se Uzvišenom Allahu, Njegovim plemenitim licem i Njegovomiskonskom snagom od prokletog šejtana.’ (‘E’uzu billahil-’azim, ve bi vedžhihil-kerim, ve sultanihil-kadim mineš-šejtanir-radžim!’). Kada neko ovo izgovori, šejtan kaže: ‘Sačuvan je od mene tokom ostatka dana.’”

(Vjerodostojnost hadisa potvrdio je El-Albani u „Sahihu“ od  Ebu Davuda.)

Ibn Madža bilježi hadis, 773, od Ebu Hurejre u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ,  rekao: „Kada neko od vas uđe u džamiju, neka donese salavat na Poslanika, ﷺ,  a onda neka kaže: ‘Dragi Allahu, otvori mi vrata Svoje milosti’, a kad izlazi, neka donese salavat na Poslanika, ﷺ, i neka kaže: ‘Dragi Allahu, sačuvaj me od prokletog šejtana!’“

(Vjerodostojnost hadisa potvrdio je El-Albani u „Sahihu“ od  Ibn Madže.);

– tražiti zaštitu od Uzvišenog Allaha od prokletog šejtana, ne pokazujući strah od šejtana, štiteći se u potpunosti pokornošću u izvršavanju vjerskih dužnosti i zikrom.

Uzvišeni Allah kaže: „…jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.“ (En-Nisa, 76);

Zatim ajet: „On doista nema nikakve vlasti nad onima koji vjeruju i koji se u Gospodara svoga pouzdaju;

njegova je vlast jedino nad onima koji njega za zaštitinika uzimaju i koji druge Allahu ravnim smatraju.“ (En-Nahl, 99-100)

Sulejman ed-Darani, Allah mu se smilovao, kaže: „Od svih bića koje je Allah stvorio najmanje se plašim Iblisa, i da mi nije naređeno da tražim zaštitu od njega, ne bih je nikada zatražio, a da mi se prikazao ošamario bih ga. (Preneseno iz djela „Tarih Dimešk“, 34/140.);

– pridržavati se zikra ujutro i tokom večeri, (praktikovati jutarnji i večernji zikr) pred spavanje i kada se probudiš, potom zikr poslije namaza, i drugih zikrova u drugim prilikama u kojima postoje precizno propisani zikrovi, zatim učenje rukje, jer se ovo smatra najvećom zaštitom muslimana od prokletog šejtana i njegovih spletki;

– tjeranje opsesije i svakojakih misli od sebe, neprepuštajući se onome što dolazi od njih.

Ibn Kajjim, Allah mu se smilovao, kaže: „Odagnaj od sebe pomisao, jer ako se to ne učini, ona postaje ideja, ako se ne kloniš ideje, ona postaje požuda, bori se protiv požude, jer ako to ne učiniš, onda se pretvara u volju i ambiciju(čvrstu odluku),a ako je ne odbaciš od sebe, pretvara se u djelo, a ako se ne boriš protiv takvog djela, ono postaje navika, a tada ti je već teško da je se oslobodiš.“  (Preneseno iz djela „El-Fevaid“, str.31.)

Dužnost svakog muslimana je da se bori protiv opsesivnih navika i loših misli (šejtanskih došaptavanja/vesvesa), kako ga one ne bi zaokupile, pa će tako njegovo iskupljenje biti veće;

– druženje s odabranim i moralnim ljudima, koji će ga podsticati na činjenje dobra, kako šejtan ne bi našao put do srca muslimana; sustezati se lošeg društva, onih osoba pomoću kojih šejtan nalazi put ka srcu čovjeka,

jer, čovjek kad se druži s odabranim društvom, njegove misli će zaokupiti znanje i korisni savjeti koje čuje u njihovom društvu. A ako se druži s lošim društvom, njegovo promišljanje će se povezati s njihovim lošim djelima koja će slušati od njih i koja će ovladati njime;

– učestalo spominajnje Uzvišenog Allaha, učenje Kur’ana, obavljanje namaza, zanimanje korisnim djelima, tako da prevladaju u formi i suštini.

Buhari bilježi hadis (6407) od Ebu Muse, neka je Allah zadovoljan njime, da je rekao: „Božiji Poslanik, ﷺ,  kaže: ‘Primjer onoga koji spominje svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje jeste kao primjer živog i mrtvog.”

Ibn Mubarek u djelu „Ez-Zuhd“ navodi od Selmana hadis (2/17), neka je Allah zadovoljan s njime, u kojem stoji da je rekao: „Svaki čovjek posjeduje formu i suštinsku stranu. Ko ispravi unutrašnju stranu, Allah mu popravi vanjsku, a ko iskvari svoju unutrašnju stranu, Allah mu pokvari vanjsku“;

– spominjati Uzvišenog Allaha prilikom ulaska u kuću i kada se iz nje izlazi.

Muslim bilježi hadis (2018) od Džabira b. Abdullaha u kojem stoji da je čuo Poslanika, ﷺ,  kako kaže: „Kada čovjek uđe u svoju kuću i spomene Allaha prilikom ulaska i prilikom jela, šejtan kaže: ‘Nema vama konaka niti večere.’ A kada uđe a ne spomene Allaha prilikom ulaska, šejtan kaže: ‘Imat ćete konak’, a ako ne spomene Allahovo ime prijejela, šejtan kaže: ‘Imat ćete i konak i večeru.’”

Ebu Davud bilježi hadis od Enesa b. Malika u kojem stoji da je Poslanik,ﷺ,  rekao: “Kad čovjek izađe iz kuće i izgovori: ‘Bismillahi tevekkeltu alellahi la havle ve la kuvvete illa billah’, kaže mu se: ‘Na pravom si putu, dovoljno ti je ovo i sačuvan si.’ Od njega šejtan odstupa, a drugi mu šejtan kaže: ‘Kako li ćeš sa čovjekom koji je upućen, zaštićen i sačuvan?’” (Vjerodostojnost hadisa potvrdio je i El-Albani u “Sahihu” od Ebu Davuda.)

Koga Allah sačuva prilikom ulaska i izlaska, sačuvao ga je i od opsesivnosti i loših djela, misli i došaptavanja i od onoga što mu šejtan uljepša;

– sustezanje duše od strasti pridržavajući se Božijih granica. Sehl b. Abdullah, Allah mu se smilovao, kaže: Dužnost čovjeka je da ukorava svoje udove i da se pridrzava Bozijih granica i zaštiti se od prohtjeva, a ako to uradi, Allah će mu sačuvati srce i popraviti dušu.“ (Preneseno iz djela „Bahru el-fevaid“ od Kelabazija, str.125.);

– obrazovati se i zanimati se naukom, jer nauka je svjetlo kojim se oživljava srce a raspršuje neznanje, pomoću nje nestaju opsesivnost i loša djela koja bi eventualno čovjeku pali na um;

– onaj ko se bude zanimao određenim naučnim pitanjima i ko se zaokupi pitanjima u kojima učenjaci imaju oprečne stavove, i ko se zaokupi različitostima njihovih stavova, te načina kako su došli do određenih pitanja – blokirat će prolaz šejtanu, koji će se udaljiti od njega.

Treće, načini pomoću kojih čovjek može sačuvati svoja djela i biti iskren prema Uzvišenom Allahu u svakom poslusu mnogobrojini, a mogu se sažeti u sljedećem:

-da mu riječi odgovaraju djelima, i da mu se poklapa i podudara suština s formom;

-da mu je posao u okvirima vjerozakona, onako kako to Uzvišeni Allah voli i čime je zadovoljan, kako bi bio nagrađen;

-da svojim dobrim djelom želi Allahovo lice i njegovo zadovoljstvo, i ahiret;

-da se udalji od novotarija i svega što ga dovodi do njih, da izbjegava druženje s onim osobama koje su sklone novotarijama, pridržavajući se sunneta Poslanika, ﷺ, družeći se s onima koji ga prakticiraju, jer čovjek je u vjeri svoga prijatelja;

-da bude iskrena srca i da radi na odgoju svoje duše, čisteći je od širka, rijaluka/pokazivanja pred drugima, i želje za ugledom;

-da prakticira na neki način asketski život na ovom svijetu, sustežući se od raznih ovozemaljskih prohtjeva žudeći ka Božijoj pokornosti, bez pretjerivanja;

-da bude iskren prema Uzvišenom Allahu u činjenju dobrih djela. Uzvišeni Allah kaže: „A kad je borba već propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni“ (Muhammed, 21); da ne bude od onih koji se prepuštaju maštarijama, a koje nikakvu korist ne pribavljaju bez činjenja dobrih djela u iščekivanju nagrade od Allaha;

-da se hrani i oblači lijepim i onim što je halal;

-da braći muslimanima želi ono dobro koje i sebi želi, a da prezire da im se desi ono što ne bi volio da se njemu desi;

-da realizira ono što Uzvišeni Allah poručuje u ajetu: „Reci: ‘Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nema saučesnika; to mi je narađeno i ja sam prvi musliman“’ (El-En’am, 162-163). Dakle, on ništa neće uraditi, a da u tome neće imati, u skladu s mogućnostima, iskrenu namjeru; u jelu, piću, postupcima, zabavljanju s porodicom, druženju sa svojim prijateljima, i sjelu s ljudima;

-da se upozna sa životom dobrih i odabranih Božijih robova, onih koji su bili iskreni prema Uzvišenom Allahu, posvećeni dobrim djelima, marljivi, ugledajući se na one koji su dobri, jer onaj ko ih oponaša jedan je od njih, tako da onaj koji zavoli druge bit će s njima sjedinjen.

Allah najbolje zna!

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info