Selam alejkum!
Ja bih vam postavio jedno pitanje u vezi mucanja: šta je dobro učiti protiv mucanja, da li je to duševna bolest i bolest koju prouzrokuje džinn? Imam taj problem od trećeg razreda osnovne škole. Kada sam pričam, nemam problem, pričam bez problelma. Sada razmišljam da odem nekom hodži da mi uči, jer sputava me u dosta stvari ne mogu doći do izražaja. Već do sada me je pomelo u dosta stvari, puno je odugovlačenja sa ovim problemom, kao magija je, ne da da komuniciram i izrazim svoje znanje i prijedloge. Ako vi imate neki prijedlog, recite mi, Allah, dž.š., vas nagradio!
Alejkumus-selam!
Mucanje kao poremećaj u govoru u većini je slučajeva psihičke prirode i javlja se tokom djetinjstva. U oko 80% slučajeva kod djece koja su u djetinjstvu mucala, mucanje je prestalo kad su odrasli, dok se kod ostalih 20%, taj poremećaj izgovaranja zadržava. Ima dosta stvari koje uzrokuju mucanje, kao što su:
– Psihički poremećaj, a uzrok su psihosomatske bolesti, odnosno, bolesti tijela i psihe.
– Pritisak roditelja na dijete, kada dijete ne izgovara dobro riječi, pa onda roditelji nekakvim metodama prisiljavaju dijete na jezgrovitiji govor.
– Stalne svađe u porodici, stravični prizori, strahovi i strepnje.
*Džinnsko djelovanje*
Što se tiče duhovne strane, u mnogo slučajeva, a ovo i tebi savjetujem, veoma efikasna se pokazala hidžama. Dakle, osobe koje su imale problema sa mucanjem, nakon hidžame njihovo stanje se popravilo. Dakle, nađi nekoga ko liječi Kur’anom, neka ti prouči rukju i neka ti uradi hidžamu. Najbolje bi bilo da ti uradi hidžamu na sljedećim mjestima: stražnji dio zatiljka, zatim na sredini glave, onda sa lijeve i desne strane vrata (dio koji je blizu resice uha) i između dvije plećke. Uradi hidžamu jednom ili dva puta mjesečno.
Što se tiče nekog hodže koji bi ti učio, ja ti savjetujem da ne ideš svakakvim hodžama, posebno onima koji navodno liječe raznim zapisima i hamajlijama. Trebaš naći nekog ko ispravno liječi Kur’anom i sunnetom, te se držati njegovih uputa, ako u pitanju budu džinni.
Na pitanje odgovorio: Ebu Bilal – svršenik Medinskog fakulteta
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com