Moj otac već nekoliko godina ne daje zekat zato što je nemaran u odnosu na tu obavezu i zauzet poslovima, iako veoma često udjeljuje dobrovoljnu milostinju. Počesto ga upozoravamo na taj njegov propust, a on na nas podiže glas i negoduje. Veoma je star i nadasve bolestan, ali izuzetno voli novac… Dao mi je punomoć, ali me u trošenju novca uvelike ograničio. Mogu li dati zekat izdvajati umjesto njega? Hoću li biti grešna ako to učinim te on sazna, i njegovo se zdravlje pogorša? Mogu li se ja, njegova kćerka jedinica, distancirati od njega zbog toga što ne daje zekat, kao što se poslanik Ibrahim distancirao od svog oca? Imam osjećaj da zbog zanemarivanja zekata gubimo blagoslov u kući.
KVIZOVI I IGRE
Dodaj Moj Islam
Dodaj Moj Islam
na početni ekran
-
1
Tapni ⋮ meni u gornjem desnom uglu Chrome-a
-
2
Skrolaj i tapni „Dodaj na početni ekran"📲 Dodaj na početni ekran
-
3
Tapni „Dodaj" u dijalogu koji se pojavi
Ikonica će se pojaviti na početnom ekranu telefona
Nemaš dozvolu za unos odgovora na ovo pitanje.
Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.
Prvo, premda je zekat oblik pomaganja siromašnima i potrebitima, on je u prvom redu ibadet pomoću kojeg se čovjek približava Uzvišenom Allahu, a ibadet nije ispravan ukoliko nije obavljen s namjerom, na temelju hadisa: “Djela se cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio.” Prema tome, zekat se za drugu osobu može dati samo uz njegovu punomoć i dozvolu. Šejhul-islam Ibn Tejmijja zapisao je sljedeće: “Iako je davanje zekata dužnost koja se odnosi na imetak, to je ibadet, dužnost spram Allaha, pa se mora imati namjera prilikom njegova izdvajanja, i za drugu se osobu može dati samo uz njenu punomoć i dozvolu” (Medžmuul-fetava, 7/315). Kazali smo tako, a zekat se uzima i bez znanja njegova vlasnika, utoliko što je to imetak koji pripada siromašnima, potrebitima i nekim drugim kategorijama ljudi. Stoga će vladar nasilu uzeti zekat od onog ko ga ne daje. (Ebu Bekr, radijallahu anhu, poveo je rat protiv onih koji su uskratili davanje zekata.) Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da se od takvih ljudi zekat uzima nasilu, a razilaze se u mišljenju je li to mjerodavno, to jest mora li ponovo dati zakat onaj od koga se on prinudno uzme. Prema tome, izdvojit ćete zekat iz očevog imetka, makar on time ne bio zadovoljan. Usto ste dužni uvijek opominjati oca na obavezu davanja zekata; činite to umilnim i blagim riječima, ne bi li ga Allah, dželle šanuhu, uputio na istinu.
Drugo, distanciranje od grešnika dolazi u obzir onda ako se od toga očekuje određena korist, to jest ako će to imati za posljedicu da grešnik odustane od onog pogrešnog postupka i vrati se istini. Na temlju toga, ako će vaše distanciranje od oca imati za posljedicu da on počne davati zekat na imetak, učinite to. No, ako time nećete ništa postići, odnosno ako će to izazvati poremećaj rodbinskih veza i otežati komunikaciju među vama, nije uredu da se od njega distancirate. Evo šta je u vezi s tim kazao šejh Ibn Usejmin: “Distanciranje od grešnika treba poduzeti samo u onom slučaju ako će on uslijed toga odustati od zla koje čini. No, ako distanciranje neće donijeti nikakvu korist, tad je ono haram, tim prije jer je taj grešnik, od koga se distancira, musliman, pa makar činio i velike grijehe.” A Gospodar najbolje zna.
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info