Kako da zaštitimo djecu od uroka?

KAKO NA JEDNOSTAVAN NAČIN ZAŠTITI DIJETE OD UROKA
(PROPIS VJEŠANJA HAMAJLIJA NA DIJETE S CILJEM ČUVANJA OD UROKA)

Od samog dolaska novorođenčeta na svijet, svi roditelji tragaju za načinom na koji će svoje dijete zaštititi od uroka. Strah roditelja od uroka potpuno je opravdan jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u više je hadisa potvrdio postojanje uroka i preporučio način liječenja…
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kazao: “Doista je urok istina.” (Buhari i Muslim)

Nerijetko se dešava da ljudi na putu traženja zaštite od uroka posegnu za neispravnim načinom liječenja i tako, svjesno ili nesvjesno, počine i veliki grijeh. U narodu su zabilježeni mnogi načini na koji se dijete nastoji zaštititi od uroka, a najčešći su sljedeći: vješanje hamajlija na dijete, vezivanje na ruku raznih konaca, posebno crvenih, stavljanje lančića i narukvica, ponekad komadića tisovog drveta, a mnogi često pod djetetov jastuk stavljaju bijeli luk, što su potpuno pogrešni i u islamu neutemeljeni načini zaštite od uroka.

Vješanje hamajlija, konaca, narukvica i tisovine na dijete sa ciljem čuvanja od uroka strogo je zabranjeno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao je mnoge hadise u kojima strogo zabranjuje da se na čovjeka stavlja bilo šta s ciljem zaštite od uroka ili zaštite od bilo čega drugoga.

Ukba b. Amir prenosi da je jednom prilikom Allahovom Poslaniku došla grupa ljudi da mu daju prisegu, pa je prihvatio prisegu od deveterice, a od desetog nije prihvatio. Tada su mu kazali: “Allahov Poslaniče, prihvatio si prisegu od deveterice, a nisi prihvatio od desetoga?” Na to je Poslanik kazao: “On nosi hamajliju.” Čuvši to, taj je čovjek uvukao svoju ruku u odjeću i otkinuo hamajliju, pa je Allahov Poslanik prihvatio i njegovu prisegu, a potom kazao: “Ko okači hamajliju, počinio je širk.” (Hadis bilježi Ahmed, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u nekoliko svojih djela: Es-Sahiha, 1/ 889, broj hadisa 429; Sahihut-tergib vet-terhib, 3/ 348, broj hadisa 3455)
Kako neko ne bi pomislio da je samo zabranjeno vješanje hamajlija, kao što to potvrđuje ovaj hadis, a da se ostale stvari mogu vješati i da korist pribavljaju, neophodno je spomenuti hadis koji je općeg karaktera i koji zabranjuje da se na čovjeka stavlja bilo šta sa ubjeđenjem da će mu to koristiti.

Isa b. Abdurrahman b. Ebu Lejla kazuje: “Došao sam kod Abdullaha b. Ukajma el-Džuhenija, da ga obiđem u bolesti koja ga zadesila, pa sam kazao: ‘Zašto ne okačite nešto?’, a on je rekao: ‘Smrt je bliža od toga. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Onaj ko okači nešto, tome će biti i prepušten.’” (Hadis bilježe Ahmed i Tirmizi, a šejh Albani ocijenio ga je hasenom – dobrim u djelu Sahihut-tergib vet-terhib, 3/ 348, broj hadisa 3456)

S druge strane, Allahov Poslanik podučio nas je validnim načinima čuvanja i zaštite od uroka, a mi ćemo spomenuti jedan, možda najjednostavniji, koji je Allahov Poslanik prakticirao i na taj način štitio svoje unuke Hasana i Husejna od uroka, a to je bila praksa i našeg praoca Ibrahima, alejhis-selam, kada bi tražio zaštitu svojim sinovima Ismailu i Ishaku.

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od uroka štitio Hasana i Husejna izgovarajući dovu na koju je ukazao u sljedećem hadisu: “Doista je vaš praotac (Ibrahim, alejhis-selam) ovim riječima štitio i tražio zaštitu od Allaha za svoje sinove Ismaila i Ishaka: ‘Utječem se i zaštitu za vas dvojicu tražim Allahovim savršenim i blagoslovljenim riječima, od svakog šejtana, i od svake puzajuće otrovnice, i od svakog urokljivog i zloćudnog oka.’” (Buhari)

“أُعِيذُكُمَا بِكَلِمَاتِ اللهِ التَّامَّةِ، مِنْ كُلِّ شَيْطَانٍ وَهَامَّةٍ، وَمِنْ كُلِّ عَيْنٍ لامَّةٍ”
“U‘izukuma bi kelimatillahit-tammeh, min kulli šejtanin ve hammeh, ve min kulli ‘ajnin lammeh.”

Ovaj je hadis izrečen u dvojini, a osoba koje želi da uči dovu samo za jedno dijete, onda će samo na početku izmijeniti:
“أُعِيذُكَ بِكَلِمَاتِ اللهِ التَّامَّةِ، مِنْ كُلِّ شَيْطَانٍ وَهَامَّةٍ، وَمِنْ كُلِّ عَيْنٍ لامَّةٍ”
“U‘izuke bi kelimatillahit-tammeh, min kulli šejtanin ve hammeh ve min kulli ‘ajnin lammeh.”
Isto tako, veoma je jednostavno da čovjek, učeći dvije posljednje sure: El-Felek i En-Nas, koje svi znamo napamet, traži utočište i zaštitu za svoje dijete od uroka i drugih zala.

Zabilježeno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio razne dove kao vid zaštite od džina i uroka sve dok nisu objavljene ove dvije sure, a kada su one objavljene, samo je njih učio i ostavio sve druge dove. (Hadis bilježe Tirmizi i Ibn Madža, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u djelu Sahih ve daif Ibn Madža, 8/11, broj hadisa 3511)

Zaista je čudno da ljudi ostavljaju ovako jednostavne načine, koji su prije svega validni i učinkoviti, a pribjegavaju zabranjenim načinima: vješanju hamajlija ili drugih vrsta zapisa i konaca na dijete, na koje neće moći ni zaštititi dijete, a sebi će time osigurati samo veliki grijeh.

Priredio: Pezić Elvedin
(minber.ba)
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2783676055282118