Kako klanja i posti putnik?

Nakon što napusti mjesto boravka, čovjek krati četverorekatne namaze. Aiša, radijallahu anha, govoraše: “Namaz je prvotno imao dva rekata, koja su ostala važeća za putnika, a glede onog ko je u mjestu boravka dodata su na to dva rekata.” U drugoj verziji ovog predanja kaže se: “…a glede onog ko je u mjestu boravka dodano je na to još rekatā” (el-Buhari, 1090, i Muslim, 685). Enes b. Malik, radijallahu anhu, kazivao je: “Pošli smo s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, na put iz Medine u Meku, i on je, sve dok se nije vratio u Medinu, kratio na dva rekata četverorekatne namaze.” (el-Buhari, 1081, i Muslim, 693)

Ako čovjek pristaje iza imama koji ne skraćuje namaze, klanjat će za njime četiri rekata, bez obzira na to pristao za njime od početka namaza ili zakasnio na nekoliko rekata, na osnovi hadisa: “Kad čujete učenje ikameta, na namaz idite smireno i dostojanstveno, ne žurite! Pristanite za imamom onda kad dođete u džamiju, a naklanjajte ono što propustite” (o izvoru ovog hadisa bilo je riječi). Upravo, ove Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi imaju općenit karakter, pa se odnose i na putnika koji klanja u džematu. Neko je upitao Ibn Abbasa, radijallahu anhu: “Zbog čega putnik skraćuje četverorekatne namaze kad klanja zasebno, a ne skraćuje te namaze kad klanja pristajući za imamom koji nije putnik?” “Zbog toga što je to sunnet”, odgovori Ibn Abbas, radijallahu anhu.

Putnik nije pošteđen obaveze obavljanja skupnog namaza jer je Sveznajući Allah naredio da se namaz obavlja u džematu čak i u borbi. Gospodar je rekao: “Kad ti budeš među njima i kad odlučiš zajedno s njima obaviti namaz, neka jedni s tobom namaz obavljaju i neka svoje oružje uzmu; i dok budete obavljali namaz, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođu oni koji još nisu obavili namaz pa neka i oni obave namaz s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni…” (en-Nisa, 102). Dakle, putnik je dužan klanjati namaz u džematu ako čuje učenje ezana, osim u situaciji da se nalazi daleko od džamije, odnosno u slučaju da se boji da će njegovi saputnici otići. Kazali smo ovako na temelju općenitog karaktera šerijatskih dokaza iz kojih slijedi da se mora odazvati na skupni namaz onaj ko čuje učenje ezana, odnosno učenje ikameta.

Kad je riječ o dobrovoljnim namazima, putnik izostavlja podnevski, akšamski i jacijski sunnet, a klanja sve druge nafile: vitr-namaz, noćni namaz, duha-namaz, sabahski sunnet…

U vezi sa spajanjem namazā, dok je u pokretu, bolje je da putnik spoji podne i ikindiju, kao i akšam i jacija-namaz, u vrijeme prvog ili u vrijeme drugog namaza, već prema tome kako mu je lakše (a uvijek je bolje izabrati lakšu mogućnost). No, kad putnik odsjedne, bolje je da ne spaja namaze; ako ih pak spoji, u tome nema smetnje, tim prije jer se u pouzdanim hadisima prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spajao namaze u obje spomenute situacije.

A kad se radi o postu, bolje je da putnik posti, a dozvoljeno je da post izostavi. Ako post izostavi, u tom će slučaju napostiti onoliko dana koliko je propustio. Međutim, ako je podesnije i lakše čovjeku da ne posti na putu, tad je bolje da post izostavi zato što Gospodar voli da se ljudi koriste olakšicama koje je dao. Eto, ovo je odgovor na vaše pitanje. Neka je hvala Allahu, dželle šanuhu, Znalcu svih tajni.

Šejh Muhammed b. Usejmin