Kako postići sreću u životu?

Sreća je osnovna želja koju žele svi ljudi. Svaki čovjek traži i želi da dosegne sreću, te se trudi da je ostvari. Međutim većina ljudi je pogriješila u načinu stjecanje sreće, pa je traže van svojih duša, u bogatstvu, ženama, putovanjima, popularnosti, društvenom položaju.

Stvarna sreća se krije u duši čovjeka i ne odvaja se od njega. Sreća je u imanu, jekinu, da čovjek bude zadovoljan onim što ima i zadovoljstvu Allahovom odredbom i osjećanju ljubavi prema ljudima. Na ovu činjenicu je ukazao Poslanik, s.a.v.s., u nekoliko hadisa kazavši : „Čudno li je stanje vjernika, svaka situacija u kojoj se zadesi je dobra za njega. Ako ga zadesi dobro pa se zahvali, dobro mu je, a ako ga zadesi zlo, on se strpi pa mu je opet dobro.“151

Pojasnio je da je zadovoljstvo Allahovom odredbom glavni uzrok sreće i uspjeha na dunjaluku i na ahiretu, rekavši: „Uspio je onaj koji se pokorio svom Gospodaru, ima opskrbe onoliko koliko mu je nužno potrebno i koga je Allah učinio da bude zadovoljan sa onime što mu je dao.“152

I rekao je: „Ko osvane siguran u svome mjestu, zdravog tijela i ima dovoljno hrane za taj dan, kao da mu je dat cijeli dunjaluk i sve njegove riznice.“153

Poslanik nije također zaboravio da vanjski faktori utiču na čovjekova osjećanja, te je zbog toga spomenuo neke vanjske uzroke koji utiču na sreću, a to je zbog toga što oni imaju veliki uticaj na čovjeka. Kazao je: „Četiri stvari usrećuju čovjeka: dobra žena, prostran stan, dobar komšija i udobna jahalica, a četiri stvari ga unesrećuju: loša žena, loš komšija, loša jahalica i tijesan stan.“154

Jedan od uzroka sreće je i optimizam, te je zbog toga Poslanik, s.a.v.s., volio optimizam, a mrzio vjerovanje u baksuzluk (lošu sreću). 155

On je govorio: „Nije od nas onaj koji, na osnovu sujevjerja, tumači da li je nešto dobar ili loš znak, niti onaj koji traži da se to za njega radi, niti onaj koji gata, niti onaj kome se gata.“156

————
151 Ibn Abdul-Bedr kaže: „El-gadr – biti varalica znači da nekome garantuješ sigurnost, a zatim ga ubiješ, i to je haram po konsenzusu islamskih učenjaka.“
152 Muslim, br. 5318.
153 Muslim, br. 1746.
154 Tirmizi, br. 2268., i Ibn Madže, br. 4131.
155 Bejheki, br. 9556.
156 Ibn Madže, br. 3526.

———–

Iz knjige “Muhammed – Allahov Poslanik”
Naslov originala: ” محمد رسول الله ”
Autor: Abdu-l-Muhsin el-‘Abbad el-Bedr

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://mojislam.com/wp-content/uploads/2019/09/Muhammed-Allahov-Poslanik.pdf