Kako se daje zekat na zajedničku firmu?

Hvala i zahvala pripadaju Allahu, Gospodaru svjetova! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, čovjek u vezi s kojim ste postavili pitanje smatra se suvlasnikom firme, a ne radnikom iz dva razloga, a to su: on za svoj trud ne dobiva fiksnu plaću nego trećinu ukupne zarade, pa ako firma ništa ne zaradi, on ništa neće ni dobiti; pravnici su dopustili takav način poslovanja, te su kazali da jedan poslovni partner može ulagati više truda od drugog i to naplatiti, pa štaviše, neki su učenjaci uzimanje te nadoknade postavili kao uvjet ispravnosti takvog načina poslovanja. Evo šta o tome kaže imam ez-Zerkeši: “…a kad je riječ o tome da dvojica ljudi udruže svoje imetke i jedan od njih obrće taj imetak, neophodno je da onaj koji radi na unapređivanju imetka dobije nadoknadu koja je veća od zarade koju dobiva na temelju onog što je on uložio. Naprimjer, uvjetovat će da dobije dvije trećine, ili pola, ili četvrtinu zarade. To će mu biti nadoknada za trud koji ulaže u poslovanje” (Šerhuz-Zerkeši, 4/131). O tome da je dopušteno poslovati na ovaj način, govorili smo u drugim fetvama. Dakle, novac koji uzimate za svoj trud nije plaća.

Drugo, kad se radi o načinu obračunavanja zekata, valja vam znati nekoliko stvari. Zekat na glavnicu svoje dionice u firmi čovjek daje prema visini sveukupnog zekata koji mora dati ta firma, a ne prema vrijednosti svojih dionica. Dakle, po isteku dvanaestog mjeseca od početka računanja godine uzet će se u obzir prodajna vrijednost robe kojom firma trguje, tome će se dodati sav novac koji se nalazi u firmi i onaj što se nalazi na bankovnim računima, kao i na potraživanje, to jest novac koji je pozajmljen nekom ko ga može vratiti, te će se na sve to dati dva i po posto zekata.

Isti status ima i zarada koju čovjek ostvari: kao na glavnicu, i na njega daje zekat.

Kad je riječ o davanju zekata na nadoknadu za trud koji čovjek ulaže u poslovanje, islamski učenjaci nisu jednoglasi o načinu obračunavanja zekata na to. Ispravno je mišljenje onih učenjaka koji kažu da će zekat na tu zaradu dati nakon što ona u njega pregodini, kao što je slučaj sa zaradom koju ostvari uslijed zajedničkog poslovanja, bez obzira na to bila zarada među poslovnim partnerima već podijeljena ili ne bila. Šejh Ibn Usejmin veli: “U vezi s davanjem zekata na nadoknadu za trud koji čovjek ulaže u zajedničko poslovanje, postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Ispravno je mišljenje onih učenjaka koji kažu da će zekat na to dati nakon što protekne godinu dana a imetak nije podijeljen, jer je to dio imetka na koji se mora dati zekat. Evidentno je da su muslimani tako postupali od prvog vremena islama sve do danas” (et-Ta‘likatu alel-kafi, 3/121). A Allah, opet, najbolje zna.

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info