Moj otac je godinu dana prije smrti svakome od djece, tj. trima kćerima i sinu predao papire sa privatnim računima na kojima je bio novac što ga je on uštedio za svakog od nas dok je godinama boravio u tuđini. Svi smo znali koliko je morao patiti dok je to uštedio za nas, te niko nije mogao uzeti bilo koji iznos novca a da mu ga ne vrati iz poštovanja.
Međutim desilo se da je moj brat uzeo sve što se nalazilo na računu nakon što se posvađao sa jednom sestrom. Rahmetli otac je bio na strani kćerke što je opet sina, neka mu se Allah smiluje, navelo da prisvoji sav novac koji se nalazio na računu. Otac je prije toga predao novac na njegov račun i predao mu papire. Kada je moj brat saznao za oporuku (vasijjet), o kojoj će biti riječi, pokrenuo je sudsku parnicu kako bi osporio njenu zakonsku utemeljenost. U međuvremenu je otac to saznao putem banke i to ga je duboko povrijedilo. Rekao je sinu da mu vrati novac jer mu treba za slučaj bolesti. Ovaj je to odbio što je ocu teško palo. Otac je do smrti bio ljut na sina, te je zbog toga napisao pomenutu oporuku kojom trećinu imetka ostavlja kćerkama. To je bila neka vrsta kazne bratu. Otac je oporuku sastavio prije smrti i potpuno je bio svjestan šta njome oporučuje.
Što se mene tiče odbila sam ovu oporuku jer se nisam mogla pomiriti s njom i prihvatila jedino dio koji mi zakonski pripada.
Sestrama sam savjetovala isto kako bi otklonile bilo kakvu sumnju da je naš otac počinio grešku a i kako bi sačuvali rodbinske veze sa bratom onako kako nam je Allah, dž.š., naredio. Moji mnogobrojni pokušaji da ih ujedinim ostali su bezuspješni. One su ostale pri svome da se oporuka provede sudskim putem. Ni suze rahmetli majke nisu ih mogle odvratiti od provođenja oporuke.
Također sam u više navrata pokušavala nagovoriti brata da odustane od ulaska u sudske sporove sa sestrama ponajprije zbog imena i ugleda našeg oca. Tražila sam od njega da to shvati kao neku vrstu ovosvjetske kazne za ono što je učinio ocu. Odbio je odustati, jer je to smatrao svojim pravom, bez obzira na razloge.
Na kraju, svako od njih me optužuje da ne podržavam istinu, a ja sam jedino imala doticaja sa njihovim sporovima tako što sam ovlastila advokata da saopšti kako sam otpočetka protiv.
Molim da mi kažete kakav je sa stanovišta Šerijata moj postupak, a kakav je opet postupak moga brata i sestara. Zatim, kakve su moje dužnosti prema njima budući da se prema meni ponašaju suzdržano bez obzira što sam uložila mnogo truda da sačuvam porodične veze među njima.
Hvaljen neka je Allah!
Zaista je žalosno da se ovakve stvari dešavaju između braće i sestara. Da bude još žalosnije razlog razilaženja je imetak. Istinski zahvaljujem sestri koja postavlja pitanje na velikodušnosti i zdravom rasuđivanju zahvaljujući čemu je otvorila vrata mirnom rješenju ovoga spora između brata i sestara i pokušala riješiti problem unutar porodice što se samo po sebi smatra početkom mirnog rješavanja ovog problema.
Što se tiče odgovora na postavljeno pitanje iznijećemo ga u sljedećim tačkama:
Prvo: Imovina koju je vaš otac uštedio i zbog koje je uložio trud da biste vi imali koristi pripada svima koji po islamskim propisima imaju pravo na to. Svakom od vas pripada zakonski dio i niko ne može na uštrb drugih naslijediti cjelokupnu imovinu jer bi na taj način nanio drugima nepravdu, a Allah Uzvišeni kaže: “Ne nanosite nepravdu, Allah ne voli one koji nepravdu nanose.” (El-Bekara, 190.)
Ebu Hurre Er-Rekaši prenosi da je njegov amidža ispričao sljedeće: “Dok sam držao povodac Vjerovjesnikove, ﷺ. deve on mi reče: ‘Ničiji imetak nije dopušten bez njegovog pristanka.’“ (Ahmed.)
Shodno navedenom, to što je vaš brat uzeo novac, smatra se haram – postupkom, naročito ukoliko se ima u vidu da je to uradio za vrijeme dok je otac bio živ jer mu i nije pripadalo ništa za vrijeme očeva života. Ustvari, i nakon njegove smrti ima pravo samo na onaj dio koji mu po Allahovim propisima pripada. Vaš brat je dužan pokajati se i vratiti drugima ono što im pripada.
Drugo: Oporuka koju je vaš otac ostavio nije u skladu sa islamskim propisima i nije dopušteno vršiti potraživanja na osnovu iste jer nasljednik nema pravo na oporuku jer je Vjerovjesnik, ﷺ. rekao: „Allah je svakome dao ono što mu pripada, tako nasljednici nemaju pravo na oporuku.“ (Tirmizi.)
Mada je vaš brat uzeo novac koji je pripadao i vama, nije dopušteno vršiti potraživanja na osnovu pomenute oporuke već ćete tražiti ono što vam pripada na osnovu propisa o nasljeđivanju.
Treće: Nastavi ih savjetovati, upućivati i usmjeravati na dogovor koliko god možeš. Imaj na umu da ćeš imati od Allaha nagradu i sevap za to. Uzvišeni Allah kaže: “Nema kakva dobra u mnogim njihovim tajnim razgovorima, osim kada traže da se milostinja udjeljuje ili da se dobra djela čine ili da se uspostavlja sloga među ljudima. A, ko to čini iz želje da Allahovu naklonost stekne, Mi ćemo mu, sigurno, veliku nagradu dati.“ (En-Nisa, 114.)
Ponavljaj sestrama da traže samo ono što im pripada. Nije im dopušteno da traže trećinu. Pokušavaj privoliti i brata na najljepši način da sestrama da ono što im pripada, kako bi sestrama pomogao da lakše prebole oca, umjesto da im produbljuje bol. Bez sumnje ćeš na tome putu postići svako dobro, ali se strpi i moli Allaha da te za to nagradi.
Četvrto: Budući da si u pravu, neće ti nauditi oni koji o tebi loše govore niti će ti naštetiti njihove optužbe u smislu tvog svrstavanja na jednu ili drugu stranu. Budi ustrajna u istini.
Naposljetku, pozivamo vas da se bojite Uzvišenog Allaha i da se klonite tog, nimalo lijepog, sporenja koje samo raduje šejtana i ljude čija su srca ispunjena bolešću i zavišću.
Molim Allaha da među vas unese mir. Neka je salavat i selam na našeg vjerovjesnika, Muhammeda.
Muhammed Salih el-Munedždžid