KLANJANJE FARZOVA U JAVNOM PRIJEVOZU

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Klanjanje farza namaza u njihovom namaskom vremenu je šart valjanosti namaz, osim musafiru.

Kaže Uzvišeni: „Vjernicima je određeno da namaz u određeno vrijeme obavljaju“ (En-Nisa 103). Nije dozvoljeno odgađati klanjanje namaza van njegovog namaskog vremena zbog putovanja ili boravka u javnom prijevoznom sredstvu, već je obaveza namaz obaviti u njegovom vremenu u prijevoznom sredstvu, shodno okolnostima i mogućnostima, pa makar i sa tejemummom.

Drugim riječima, oni koji, vozeći se u javnom prijevozu, gdje ne mogu utjecati na stajanje zbog obavljanja namaza, provedu čitavo namasko vrijeme (sabaha, ikindije ili akšama) u javnom prijevozu (autobusu, vozu, avionu i slično), njima je vadžib da klanjaju u prevoznom sredstvu.

Pošto je neizvodljivo u takvom slučaju klanjati stojeći i u pravcu kible, dozvoljeno je klanjati sjedeći u sjedištu. U tom slučaju, zbog nužnih okolnosti, sa njih spada obaveza okretanja prema kibli i činjenja mnogih ruknova namaza, poput kijama (stajanja), ruku'a i sedždi.

Način klanjanja je da se klanja tako što će se išaretiti sa manjim naginjanjem tijela odlazak na ruku’, a sa malo većim naginjenjem odlazak na sedždu. Prilikom išarećenja odlaska na sedždu dlanovi ruku trebaju biti na koljenima, a nije propisano da se sedžda čini na nekom predmetu, torbi ili na sjedište ispred.

Argumenti koji ukazuju na propisanost namaza na ovaj način su riječi Uzvišenog: “Allah nikoga ne optrećuje preko njegovih mogućnosti” (El-Bekare, 286), “Bojte seAllaha koliko možete” (Et-Tegabun, 16), te hadis mutefekun alejhi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “A kada vam nešto naredim uradite to koliko možete”.

Ovim ajetima i hadisom se jasno ukazuje na to da su vjernici obavezni izvršavati naredbe shodno njihovim mogućnostima. Pa ono što nisu u stanju da izvrše, Allah, dželle še'nuhu, ih time ne obavezuje, niti će ih za to pitati.

O načinu klanjanja namaza od strane onih koji nisu u stanju da čine neke ruknove namaza poput stajanja, pregibanja i sedžde, prenešen je vjerodostojan hadis od

Imran ibn Husajna, radijallahu anhu, kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu. U tom hadisu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Klanjaj stojeći, a ako nisi u stanju onda sjedeći, ako i to nisi u stanju pa onda na strani”. Ovaj hadis je dokaz da se farz namaz ne klanja sjedeći osim iz opravdanog razloga, zbog nemogućnosti obavljanja istog stojeći, kao što je putovanje, bolest i slično.

Argument sa kojim se dokazuje način klanjanja namaza u ovim okolnostima ja hadis kojeg bilježi Bejheki u svom Sunnenu od Džabira, radijallahu anhu. U tom hadisu je

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao jednom bolesniku: “Klanjaj na zemlji ako si u stanju, a u protivnom klanjaj išaretom, neka tvoja sedžda bude niža od tvog ruku'a”.

Kaže Ibn Hadžer da je sened ovog hadisa jak, međutim Ebu Hatim smatra da su ovo riječi Džabira, radijallahu anhu. Oko validnosti ovog hadisa muhadisi imaju podijeljeno mišljenje, s tim da ovaj hadis podupiru drugi rivajeti koji su takođe slabi.

Navedeni hadis ukazuje da onaj ko nije u stanju da čini sedždu, svejedno klanjao sjedeći na nogama ili na stolici ili klanjao stojeći, da je njegov način klanjanja takav da odlazak na sedždu išareti naginjanjem tijela naprijed, a činjenje ruku'a išareti naginjanjem tijela upola od išareta za sedždu. Sedžda se neće činiti na jastuku, stolici, stolu i sličnom nego u zraku, a ruke se drže na koljenima.

Ve billahi tevfik.

http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com