Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko od vas
vidi kakvo zlo, neka ga otkloni rukom, pa ako ne može, onda svojim
jezikom, a ako ni to ne moze, neka to učini svojim srcem, a to je
najslabiji vid imana.”
Koje su granice ovih mogućnosti, jer vidimo da su mnogi prihvatili
samo zadnji dio ovog hadisa, tj. otklanjanje zla samo svojim srcem?
Ovaj izbor u načinu otklanjanja samog zla zavisi od
sposobnosti i trenutačne mogućnosti covjeka. Ukoliko je sposoban da
to zlo ukloni svojom rukom, to mu postaje i obaveza.
Medutim, ako je uklanjanje nekog zla u domenu vlasti i vladara,
postaje nam dužnost prijeći na drugu etapu, a to je otklanjanje
zla jezikom.
Ukoliko nismo u stanju postupiti ni na ovaj način, najmanje što
mozemo uciniti u pokušaju uklanjanja i promjene ovog zla jeste da ga
preziremo i mrzimo srcem, te da ne sjedimo sa onima koji se trenutno
nalaze u tom grijehu.
Često se dešava da ljudi sjede i druže se sa onima koji čine zlo
i nepokornost, i pri tome govore: “Njemu njegov grijeh”, što je
pogrešno, jer nas ovakve situacije obavezuju na djelovanje, kao što je u
hadisu spomenuto, rukom, jezikom i srcem.
Poznato je da se onaj koji prezire nešto u srcu, nikako ne može
druzžiti niti provoditi svoje vrijeme sa onim koji to čini. Uzvišeni Allah
kaže: “On vam je već u Knjizi objavio: kada čujete da Allahove riječi
poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe
u drugi razgovor, inače, bit ćete kao i oni. Allah će sigurno zajedno u
Džehennemu sastaviti licemjere i nevjernike.” (En-Nisa, 140)
Zato onaj koji sjedi sa osobom koja čini zlo, zajedno sa njom
učestvuje u dotičnom zlu, makar ga i ne činio, izuzev u situaciji kada je
prisiljen da sjedi s a njom, i tada mu se oprašta to što je vrijeme proveo
u takvom drustvu.
Iz knjige “ISLAMSKO BUĐENJE”
Autor: Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin
Preuzmi knjigu u pdf formatu:
https://mojislam.com/wp-content/uploads/2019/07/Islamsko-Budjenje-pravila-I-Smjernice-El-Usejmin.pdf