Ko su murdžije, ima li ih u Bosni?

Murdžije su zabludjela muslimanska sekta koja je svojim poimanjem imana i njegovom definicijom izašla van okvira ehli-sunnetskog učenja. Kod učenjaka ehli-sunneta iman se sastoji od ubjeđenja u srcu, izgovaranja riječi (dva šehadeta) i djela (djela udova) i iman ne vrijedi bez prisustva ove tri komponente. Ibn Kesir navodi od imama Šafije, Ahmeda i Ebu Ubejda konsenzus učenjaka da iman sačinjavaju riječi i djela. (Vidjeti: Tefsirul-Kur’anil-azim, 1/41–42) Imam Šafija kaže: “Ashabi, tabiini i generacije nakon njih jednoglasni su u mišljenju da se iman sastoji iz riječi, djela i nijeta (tj. ubjeđenja) i da je postojanost imana ovisna o svakom od ovih elemenata.” (Lalikai, Šerhul-usul, 5/957) Ebu Zura i Ebu Hatim er-Razi kažu: “Učenjaci iz svih područja: Hidžaza, Iraka, Šama i Jemena, govorili su da se iman sastoji od riječi i djela.” (Lalekai, Šerhul-usul, 2/198) Imam Buhari kaže: “Sreo sam više od hiljadu učenjaka iz Hidžaza, Meke, Medine, Kufe, Basre, Vasita, Bagdada, Šama, Egipta… i oni se ne razilaze u pogledu toga da se vjera sastoji iz riječi i djela.” (Lalekai, Šerhul-usul, 2/194, Es-Sijer, 12/407, i Fethul-Bari, 1/61 i ocijenio je ovu predaju ispravnom). Ibn Abdulberr kaže: “Islamski pravnici i hadiski stručnjaci jednoglasni su u mišljenju da se iman sastoji iz riječi i djela.” (Vidjeti: Et-Temhid, 9/238) Imam Begavi kaže: “Ashabi, tabiini i učenjaci ehli-sunneta poslije njih jednoglasni su u mišljenju da su djela sastavni dio imana.” (Vidjeti: Šerhus-sunna, 1/38) Murdžije, pak, smatraju da se iman ogleda u riječima (i eventualno potvrđivanju srcem) i da je iman velikog grješnika isti kao iman vjerovjesnikâ, i ne smatraju činjenje dobrih djela sastavnim dijelom imana. (Vidjeti: Et-Temhid, 4/242; Medžmuul-fetava, 3/233, 13/24, 13/29, 23/197; Džamiul-ulumi vel-hikem, str. 44; Es-Sijer, 5/44; Šerhu kasideti Ibn Kajjim, 2/139; Avnul-Ma‘bud, 12/282) Međutim, same murdžije se razilaze u pogledu definicije imana. Tako džehmije, keramijje i murdžietul-fukaha ne definiraju iman na isti način. Džehmije smatraju da je iman puko ubjeđenje u srcu, keramije da je isključivo potvrđivanje jezikom, a murdžietul-fukaha smatraju da iman podrazumijeva potvrđivanje jezikom i ubjeđenje u srcu. Po mišljenju murdžija, iman svih ljudi je isti. (Vidjeti: Medžmuul-fetava, 7/93) Murdžije se slažu sa ehli-sunnetom da ispravan iman podstiče na pokornost i činjenje dobrih djela, ali ne prihvataju tvrdnju da je činjenje dobrih djela pokazatelj ispravnog vjerovanja. (Uporediti: Medžmuul-fetava, 7/36 i 13/26) Prema mišljenju nekih učenjaka, murdžije su se podijelili na dvanaest različitih frakcija. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 4/171)

Što se tiče murdžija oni, svakako, kao i druge zabludjele sekte smatraju sebe nosiocima istine. Što se tiče naziva “murdžije”, to su ime dobili od ehli-sunneta jer su odvojili djela od imana.

Ovaj nakaradni akaidski mezheb, na veliku žalost, raširen je među muslimanskim masama općenito. Mnogi ljudi smatraju da je dovoljno izgovoriti riječi ihlasa (dva šehadeta) i nakon toga nadati se Džennetu. Izgovaranje riječi ihlasa i ubjeđenje u srcu elementarni su dijelovi imana, ali nisu validni bez djela. Pored gorke stvarnosti mnogih muslimana, smatram da je termin “murdžije” isforsiran i pripisan vjernicima koji su čisti od njega. Kada je u pitanju ovo neosnovano etiketiranje, za pojedince daije predstavljaju pravu poslasticu. Optužuju ih da su murdžije, jer, navodno, nisu spoznali osnove vjere i nisu se odrekli lažnih božanstava. Nije mi poznato da je neko od daija pozivao ljude u ovaj pokvareni akaidski mezheb direktno ili indirektno. To što daije ne tekfire određenu osobu, zbog nedovoljno raspoloživih argumenata o njoj ili smatraju da je u javnom tekfiru dotične osobe veća šteta nego korist, ne smatra se mezhebom murdžija, po konsenzusu razumom obdarenih ljudi. Međutim, nepravednog etiketiranja pa i proglašavanja otpadnicima nisu bili pošteđeni ni naši najbolji, zar da budu pošteđene daije?! A Allah najbolje zna!

Mr. Safet Kuduzović