Koja su osnovna pravila oko raskidanja ugovora ?

Ugovori se u islamskom pravu dijele u dvije vrste:

1. Obavezujući-ugovori koji sklapanjem postaju obavezni i ni jedna strana nema pravo prekinuti ugovor bez pristanka druge strane, kao što je kupoprodaja, najamnina.

2. Neobavezujući (dozvoljeni)- ugovori koje svaka od strana može prekinuti kada želi, pa makar se ne slagala druga strana, kao što je udruživanje (šerika), zastupništvo (vekala), pozajmljivanje određene stvari (arija) i slično.

Ako si mislio na pravila oko raskidanja ugovora među udruživačima (šureka), većina islamskih učenjaka smatra da je udruživanje ili zajedničko ulaganje (što je jedna od vrsta šerike-udruživanja), neobavezujući ugovor kojeg može prekinuti svaki udruživač ili suparnik kada god hoće, s time da svaki ulagač dobije svoju glavnicu ili profit ako ga je bilo. Imam Malik smatra da je ovaj ugovor obavezujući i da se ne prihvata njegov raskid osim uz međusobnu saglasnost. Ako bi jedna od strana zahtjevala pretvaranje robe kojom su trgovali u novac i vraćanje glavnice svakom od ulagača, stvar će se iznijeti pred kadiju koji će odlučiti šta da se radi. Neki savremeni učenjaci su pokušali napraviti spoj između ova dva mišljenja, pa su rekli da je udruživanje neobavezujući ugovor u osnovi i postaje obavezujućim tek kada se počne sa zajedničkim poslovanjem, miješanjem imetka i kupovanjem robe. Razlog za uzimanje ovakvog stava jeste postojanje mogućnosti da posao krene, uloži se napor i trud u pripremanju sredstava, kupi se roba, a onda iznenada jedna od strana zatraži svoj imetak nazad i napuštanje šerike (udruženja), što bez sumnje nanosi izvjesne štete njegovim partnerima.

Ako si mislio na raskidanje ugovora između poslodavca i radnika, ono ne može biti jednostrano, zbog toga što se radi o iđari (najamnini), koja spada u obavezujuće ugovore. Opravdanim razlogom prekidanja iđare (najamnine) se smatra jedna od 4 stvari:

1. Međusobni dogovor oko raskidanja ugovora.

2. Ispunjenje krajnjeg roka ugovora. Kada se iđari (najamnini) odredi krajnji rok (mjesec dana, dvije godine i sl.) ili se odredi posao kojeg treba uraditi, ona se prekida ispunjenjem dogovorenog roka i završetkom dogovorenog posla.

3. Završetkom roka koji je određen za isplatu najamnine. Ako poslodavac nebi odredio krajnji rok trajanja ugovora između njega i radnika, međutim odredio rok za plaćanje nadnice ( svaki mjesec, svakih šest mjeseci), svaka od strana ima pravo da prekine ugovor nakon tog roka ili da nastavi.

4. Nemogućnost jedne od strana da ostane pri ugovoru, osim uz veliku štetu koja nije predviđena ugovorom. Oko ovog uzroka postoji jako razilaženje između većine islamskih učenjaka, koji smatraju da se ugovor u ovom slučaju ne može jednostrano prekinuti i učenjaka hanefijskog mezheba i ibn Hazma koji kažu da se može prekinuti.
Dipl. isl. pravnik – Semir Imamović – islambih.org 2000.-2001. god.

Preuzeto sa stranice:islamskiedukativni.wordpress.com