Koji su šartovi i ruknovi šehadeta La ilahe illellah?

La ilahe illellah (Nema drugog istinskog božanstva osim Allaha)

– Prvo šta treba izgovoriti kada čovjek želi da uđe u islam.
– Neće čovjeku koristiti dobra djela bez ovih riječi. (primjer Abdullah ibn Džud'ana koji je mnogo hranio ljude ali nije vjerovao u proživljenje na Sudnjem danu)
– Ove riječi će činiti šefa'at na Sudnjem danu. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Najsretniji čovjek s mojim šefa'atom biće onaj koji je najiskrenije rekao: ‘La ilahe illellah’.” (Buharija)
– Najbolja vrsta zikra. Od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji zikr je: la ilahe illellah”
– Ko kaže: “La ilahe illellah” ući će u Džennet, pa čak i ako je činio nemoral i konzumirao alkohol, kao što je to rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Zerru, radijallahu anhu.
– Hadis “kartice”

Ruknovi “La ilahe illellah”
1. negacija (nema boga),
2. potvrda (osim Allaha)

Dokazi:
1. “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a kumira se klonite!'” (En–Nahl, 36)

2. “I Allahu se klanjajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte” (En–Nisa, 36)

3. “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate!” (El–Isra, 23)

4. “Reci: ‘O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi, i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’ Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!'” (Alu Imran, 64)

Šartovi “la ilahe illellah”

1. Ilm (znanje) a ono negira neznanje, tj. da čovjek zna da nema istinskog božanstva koji zaslužuje da se obožava, osim Allaha Uzvišenog.

– “Znaj da nema boga, osim Allaha!” (Muhammed, 19)

– “Oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju – neće moći da se za druge zauzimaju; moći će samo oni koji Istinu (šehadet) priznaju, oni koji znaju. (Ez–Zuhruf, 86)

“Ko umre a zna da nema boga osim Allaha ući će u Džennet.” (hadis bilježi Ahmed)

2. Jekin (ubjeđenje) a on negira svaki vid sumnje, tj. da onaj ko izgovara riječi tevhida čvrsto vjeruje u to i da nimalo ne sumnja.

– “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju, i poslije više ne sumnjaju, i bore se na Allahovom putu imecima svojim i životima svojim. Oni su iskreni!” (El–Hudžurat, 15)
– Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svjedočim da nema boga osim Allaha i da sam ja Njegov rob i poslanik. Nijedan rob neće sresti Allaha sa ove dvije riječi, bez sumnje u njih, a da neće ući u džennet.” (hadis je vjerodostojan)

3. Kabul (prihvatanje) tj. da čovjek prihvati ono na šta upućuje iskreno robujući samo Allahu, a ostavljanje ibadeta nekom drugom, te da bude zadovoljan time.

– “Kad im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludog pjesnika!?'” (Es–Safat, 3536)

4. Inkijad (pokoravanje) tj. da čovjek obožava samo Allaha i da se pokorava Njegovom šerijatu, vjerujući u njega smatrajući ga istinom.

Ako bi samo izgovorio a ne bi se pokorio takav je kao primjer Iblisa i njemu sličnih.

– “I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe, – poslije vam niko neće u pomoći priskočiti.” (Ez–Zumer, 54)

5. Sidk (iskrenost u izgovoru) tj. da čovjek iskreno izgovori, da mu jezik potvrđuje ono što se nalazi u srcu, a srce ono što je na jeziku, pa ako bi samo jezikom izgovorio ne bi bilo dovoljno da bude musliman.

– “Misle li ljudi da će biti ostavljeni na miru ako kažu: ‘Mi vjerujemo!’ i da u iskušenje neće biti dovedeni? A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu.”
(El–Ankebut, 2-3)

– Od Muaz ibn Džebela, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Nema nikog da posvjedoči da nema drugog boga, osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, iskreno iz srca, a da ga Allah neće zabraniti Vatri.” (Buharija i Muslim)

6. Ihlas (iskrenost u djelima) tj. da čovjek radi sve vrste ibadeta isključivo samo radi Allaha a nije dozvoljeno uputiti ni jednu vrstu ibadeta poslaniku, meleku, dobrom čovjeku, džinu niti bilo kome drugom jer će tada učiniti mnogoboštvo (širk).

– “Iskreno ispovjedanje vjere dug je Allahu!” (Ez–Zumer, 3)

– “a naređeno im je da se samo Allahu klanjaju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovjedaju.” (El–Bejjine, 5)

– Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Najsretniji čovjek s mojim šefa'atom biće onaj koji je najiskrenije rekao: ‘La ilahe illellah’.” (Buharija)

7. Mehabbeh (ljubav) tj. da čovjek iskreno voli Allaha iz srca jer ako Ga ne bi volio bio bi nevjernik (kafir).

– “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti'” (Alu Imran, 31)

“Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao što se Allah voli, ali pravi vjernici još više vole Allaha.” (El–Bekare, 165)

*Neki učenjaci dodaju i osmi uslov (šart), a to je:

8. Da se nevjeruje i negira sve što se obožava osim Allaha Uzvišenog.

– “Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha – drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. – A Allah sve čuje i zna.” (El–Bekare, 256)

———————————

Iz skripte “islamsko vjerovanje” – minber.ba

Skriptu pripremio: Nermin Avdić
Recenzija: mr. Elvedin Huseinbašić

Preuzmite skriptu u pdf formatu:
https://mojislam.com/wp-content/uploads/2019/06/Skripta-iz-islamskog-vjerovanja-ispravljena-verzija-minber-ba.pdf