Koji su šerijatski propisi zekata na poljoprivredne proizvode ?

Piše: Muhamed Ikanović
”Neka čovjek pogleda u hranu svoju, Mi obilno kišu prolivamo, zatim zemlju pukotinama rasijecamo, i činimo da iz nje žito izrasta, i grožđe i povrće, i masline i palme, i bašče guste, i voće i pića….” (Abese, 24-31.) ”Kažite vi Meni: šta biva s onim što posijete? Da li mu vi dajete snagu da niče ili to Mi činimo?” (El-Vaki’a, 63-64.) ”Dokaz im je mrtva zemlja, Mi joj život dajemo i iz nje niče žito koje oni jedu.” (Jasin, 33.)
Ovo je nekoliko kur’anskih ajeta koji govore o blagodatima koje zemlja daje čovjeku, a isto tako i da je ona jedan od Allahovih jasnih dokaza čovjeku koji potvrđuju proživljenje i Sudnji dan, jer i ona sama jedan period bude mrtva pa je Allah ponovo proživi, kao što će se desiti sa čovjekom.

Plodovi su Allahov dar

Mnogo se govori i savjetuje kako ništa sa neba ne spada, nego treba ”pljunuti u ruke” pa za poslom, pa makar i na račun obaveza islama pod izgovorom da će Allah oprostiti ako je čovjek to propuštao radi posla i svojih obaveza, pa makar i poljoprivrednih radova. Ovo poimanje nije ništa drugo reći nego šejtanska vesvesa. Ono što niče iz zemlje je Allahov dar, tj. izrasta Allahovom voljom, a ne samo našim trudom i radom. A da bi Allah dao, mi moramo prije svega samo Njemu pokorni i zahvalni biti, a to biva u prvom redu izvršavanjem Njegovih naredbi i klonjenjem Njegovih zabrana. Rad jeste potreban i lijenost nema mjesta u islamu, ali prije toga dolaze propisi islama i to je prioritet u životu jednog muslimana. Ali u vremenu kada su se sve mjere i parametri poremetili, to biva hobijem i trećestepenom obavezom, što bi rekli naši ljudi ”kad se može”. Zar za sve ovo nisu dovoljni navedeni ajeti sure El-Vaki’a da bi nam ova stvar bila malo bolje jasna? Možda bi i bili dovoljni da više čitamo Kur’an i iz njega uzimamo pravila i shvatanje našeg života.

Vrste plodova na koje se daje zekat

O obaveznosti zekata na poljoprivredne plodove nalazimo dokaze kako u Kur’anu tako i u sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a jedan od dokaza je i ajet: ”O vjernici, udjeljujte od lijepih stvari koje stičete i od onoga što vam iz zemlje dajemo…” (El-Bekare, 267.) Nakon potvrđenosti zekata na plodove, ostaje pitanje da li se daje na sve vrste ili na samo neke? Tumačeći ajet koji govori o vremenu davanja zekata, ”i dajte zekat na dan žetve i berbe…” (El-En’am ,141,), jedan dio islamske uleme smatra da se zekat daje na sve vrste plodova. Međutim, postoji nekoliko rivajeta koji pojašnjavaju da se zekat daje na neke određene vrste, kao što je predaja kod Darekutnija kada je Poslanik, alejhis-selam, poslao Muaza u Jemen napominjući mu propise zekata i naveo je da zekat uzima od pšenice, hurmi, suhih grožđica i sl., iako ih jedan dio islamskih učenjaka smatra slabim. Šafija pojašnjava da je Poslanik, alejhis-selam, uzimao zekat od onih vrsta plodova koji su bili osnova ishrane ljudi u to vrijeme i koja se mogla skladištiti, tj. ostavljati za kasnije bez potrebe za posebnim uvjetima skladištenja, kao žitarice, hurme i slično. To je i jače mišljenje jer je i u tome olakšanje za ljude, a rivajete koji o tome govore ne možemo tek tako odbaciti i uzeti jedan ajet i na osnovu njega donijeti zaključak. Ukratko rečeno, zekat se daje na one vrste plodova koji se smatraju osnovom ishrane jednog naroda i koji se mogu skladištiti bez potrebe za posebnim uvjetima kao što su žitarice, pšenica, kukuruz, ječam, riža itd. Dok, recimo, krompir ne ulazi u ove vrste zato što on zahtijeva posebne uvjete skladištenja inače će istruhnuti.

Uvjeti zekata na plodove i veličina nisaba

Za zekat na plodove uvjetuje se vrsta, kako smo već pojasnili, i nisab. Nisab se mjeri zapreminskim mjerama, kako se to navodi u sunnetu Poslanika, alejhis-selam. U hadisu se prenosi mjera koja iznosi 300 sa’a, a jedan sa’ ima četiri pregršta. Pa ako tih 300 pomnožimo sa brojem 4, dobit ćemo 1200 pregršta, što za žitarice u kilogramima približno iznosi oko 650 kg. To znači, ko ubere 650 kg neke vrste žitarice, dužan je izdvojiti zekat. Uzima se u obzir težina nakon što se plod u potpunosti očisti od stabljike i okolice tako da ostane čist. Zekat na plod daje se odmah nakon berbe, kako je ajetom pojašnjeno, ”i dajte zekat na dan žetve i berbe…” (El-En’am, 141). Količina koja se daje je jedna desetina ukoliko domaćin nije zalijevao veći dio sezone svoje plodove. Ukoliko je zalijevao veći dio, daje pola desetine, tj. dvadeseti dio, ”…na ono što se natapalo padavinama je desetina, a ono što se zalijevalo pola desetine”. (Bejheki) Ukoliko je zemlja iznajmljena za sjetvu, zekat daje onaj ko je sijao. Ovo je vrlo bitno za one koji rade u kooperacijama sa zadrugama, da znaju kome je obaveza dati zekat, tj. onaj ko je vlasnik te sjetve daje zekat, a ne vlasnik zemlje.

Prvi put objavljeno: petak, 30 Siječanj 2009 06:14

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/