Koji uvjeti se moraju ispuniti da se neko protekfiri?

Najvažniji uvjeti tekfira su:

Da je dotičnoj osobi poznato da je to djelo koje je počinio haram, rekao je Uzvišeni Allah: “A Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali.” Poslanika koji poučava vjerskim propisima i pojašnjava šta Allah traži od Svojih robova, kako ne bi imali nikakvog opravdanja.

b. Da to djelo uradi namjerno, pa ako ga uradi nehotično i bez namjere neće se smatrati nevjernikom. Na to upućuje zadnji ajet sure El-Bekara u kojem Uzvišeni Allah spominje dovu vjernika u kojoj traže da ih ne kazni za ono što učine iz zaborava ili greškom, pa je na to Allah tebareke ve te’ala rekao: “Već sam to učinio.”(Muslim) Na to upućuje i hadis u kojem Poslanik sallallahu alejhi ve sellem spominje čovjeka koji je našao svoju kamilu na kojoj su mu bili hrana i voda nakon što se bio spremio za smrt i nakon što je bio izgubio svaku nadu da će je naći, pa je od silne radosti greškom izgovorio riječi kufra: “Allahu Ti si moj rob a ja sam Tvoj gospodar.” Na to je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Pogriješio je zbog silne radosti.”(Muslim)

c. Da to uradi ili kaže svojom voljom, bez prisile. Rekao je Uzvišeni Allah: “Onoga koji učini nevjerstvo u Allaha, nakon što je u Njega vjerovao, osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri, čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će srdžba Allahova i njih čeka patnja velika.(En-Nahl, 106) Ovaj ajet je objavljen nakon što su mušrici mučili nezaštićene muslimane meðu kojima je bio Ammar ibn Jasir radijallahu anhu koji je, da bi se spasio, rekao ono što su mušrici od njega tražili pa je nakon toga plačući došao Poslaniku sallallahu alejhi ve sellem rekavši mu da je o njemu ružno govorio i da je pohvalio mušričke kipove, pa ga Poslanik sallallahu alejhi ve sellem upita: “Šta si osjećao u srcu?” A Ammar mu odgovori da mu je srce bilo čvrsto u vjeri, te je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem potirao njegove suze i govorio: “Ako se ponovo vrate, i ti jednako postupi.”(Et-Taberi i Hakim)

Neke od smetnji tekfira:

a. Neznanje (džehl), ukoliko djelo koje je nevjerstvo bude uraðeno iz neznanja, počinitelj se neće smatrati nevjernikom. Na to upućuje dogaðaj sa čovjekom koji je naredio svojoj djeci da ga, kada umre, spale a zatim u vjetrovitom danu raspu njegov pepeo po moru, govoreći: “Allaha mi, ako me Allah bude mogao proživjeti, kaznit će me kao nikoga.” Pa mu je Allah oprostio.(Buharija i Muslim) Ovaj čovjek je sumnjao u moć Uzvišenog Allaha i to da će ga Allah proživjeti nakon smrti, što je nevjerstvo bez ikakve dvojbe. Meðutim, pored toga Allah mu je oprostio zbog njegovog neznanja, vjere i straha od Allaha. Napomenimo još da neznanja ima dvije vrste: Prva vrsta je neznanje osobe koja ne ispoljava islam, takva osoba je kod nas nevjernik, a na ahiretu će joj Gospodar svjetova pravedno presuditi. Druga vrsta je neznanje onog ko ispoljava islam. Kada takav uradi djelo koje je nevjerstvo, a ne pada mu na um da je to suprotno islamu i niko ga nije na to opomenuo, on je za nas musliman, a na ahiretu će mu Gospodar svjetova pravedno presuditi.

b. Krivo shvatanje(te’vil), kada musliman kaže riječi kufra, ili uradi djelo koje izvodi iz vjere, ili ima takvo ubjeðenje, vjerujući da ima opravdanje za to ili zbog neispravnog razumijevanja dokaza, ukoliko je dokaz moguće tako razumjeti, neće se smatrati nevjernikom pa i kada je šubha na kojoj je izgradio svoj stav slaba. Ne smatra se nevjernikom jer nije imao namjeru da čini grijeh i zabranjeno, pa ga stoga obuhvataju riječi Uzvišenog Allaha: “Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite.”(El-Ahzab, 5) Takoðer, takav je uradio ono što je bio u stanju uraditi tragajući za dokazom, te ga obuhvataju riječi Uzvišenog: “Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih.”(El-Bekara, 286) Zbog ove smetnje ashabi nisu tekfirili haridžije koji su ohalalili muslimansku krv i koji su tekfirili Osmana i Aliju radijallahu anhuma i sve one koji su uz njih stali, iako je od stvari vjere koje su neminovno poznate da su Osman i Alija radijallahu anhuma stanovnici dženneta, ali ashabi nisu tekfirili haridžije zbog njihovog krivog shvatanja i mišljenja da rade ono što Allah želi. Ova zapreka tekfira je jako široka. često obuhvata osobe koje imaju šerijatskog znanja, ali unatoč tome pogriješe u odreðenim pitanjima. Ibnu Tejmijje rahimehullahu je vodio rasprave sa šejhovima, kadijama i učenjacima koji su imali pogrešne stavove u mnogim akaidskim meselama, pa im je govorio: “Kada bi ja rekao to što vi govorite, bio bih nevjernik, meðutim ne kažem za vas da ste nevjernici jer ste vi za mene neznalice.”(Pogledati: Davabitu tekfiri-l-muajen, Abdullah ibnu Abdu-l-Aziz El-Džibrin, 24) Nije ih smatrao nevjernicima iako se radilo o učenima, i iako je odgovorio na njihove dokaze, zbog šubhi i krivih shvatanja koja su imali.

Naša časna vjera nas uči da o drugim muslimanima lijepo govorimo, rekao je Uzvišeni Allah: “I ne kudite jedni druge i ne zovite jedni druge ružnim nadimcima.”(El-Hudžurat, 11) Od osobina vjernika je da o drugim vjernicima lijepo misli, da njihove postupke razumijeva na najljepši način na koji se mogu razumjeti, traži im opravdanja koliko je moguće, i uz to ih savjetuje i na greške na pristojan način ukazuje, bez vrijeðanja i omalovažavanja. Rekao je Uzvišeni Allah opisujući vjernike: “Oni koji poslije njih dolaze govore: ‘Gospodaru naš oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima…'”(El-Hašr, 10)

Uzvišenog Allaha molimo da nam srca očisti, da nas na pravom putu učvrsti i da nas kao muslimane usmrti.

Piše: mr. Hakija Kanurić
Preuzeto sa minber.ba
https://minber.ba/uvjeti-tekfira/