Sellam efendija
proslo je neki 10 dana poslo sam vam jedno pitanje da li je zabranjno da se krade sutruja od drzave, e sada jos jedno pitanje uz to da li moze da znaci da decko koji ima 23 godine dosad nije ni sex, nije imao curu i dalje nemaa da li nesto moze da znaci da ide islamskim oputem i da ceka pravu zenu…
sellam i unapred hvala na odgovoru
Ve alejkesselam,
U islamu postoje mnoge rigorozne kazne koje je Uzvišeni propisao iz Svoje mudrosti. Kada je u pitanju krađa, ona u temelju narušava javnu bezbjednost jer kradljivci uglavnom izvršavaju ovo nedjelo naoružani, tako da se u većini slučajeva to završi smrću čovjeka koji je pokraden, a koji je u potpunosti nevin. Od onih koji su zabrinuti zbog odsječene ruke kradljivca očekujem da razmisle o sljedećem: Tako mi Allaha, dž.š., gubitak nevinog života čovjeka koji je stradao od strane kradljivca daleko je gori i svirepiji od odsijecanja ruke kradljivcu koji je ovim činom narušio javnu bezbjednost i napao na tuđi imetak i prolio nevinu krv. Zbog toga se nameće sljedeće pitanje:
Zbog čega se toliko brinete zbog odsječene ruke kradljivca, a ne brinete se zbog nevinog čovjeka koji je stradao? Oni koji se bave etičkim vrijednostima čovjeka neka znaju da je upravo žestina ove kazne sačuvala veliki broj ruku kradljivaca kao što je u isto vrijeme i zaštitila bezbroj nevinih života i sigurnost u društvu.
Zbog toga, provođenje ovih žestokih kazni izazvalo je više straha kod zločinaca nego što je bilo odsječenih ruku. Statistički podaci u Saudijskoj Arabiji do kojih su došli strani istraživači, koji su došli da se uvjere u stvarno stanje, pokazuju sljedeće:
U vrijeme osmanlijske vladavine na ovim prostorima, kada se sudilo po francuskim zakonima, hadžije nisu mogli bezbjedno da putuju između dva sveta grada Mekke i Medine osim ako nisu imali jaku oružanu pratnju. Ali, nakon uspostavljanja saudijske države, kada se počelo suditi po slovu Kur’ana, fenomen krađe odjednom je nestao, tako da su stranci mogli da bezbjedno putuju od istoka da zapada ove zemlje a da se ne boje za svoj imetak i živote, a nijedna ruka od tada nije odsječena zbog krađe.
Sve ovo potvrđuje da je cilj žestokih kazni koje je islam propisao ustvari prijeki lijek za sve društvene poremećaje, jer, zbog njih kriminalci i zločinci odustaju od svojih zlodjela i na taj nacin njihove ruke ostaju čitave, a imeci i životi ljudi bivaju bezbjedni.
Iz istih razloga propisana je kazna za činjenje bluda – bičevanje ili kamenovanje. Priznajem da je i kazna kamenovanjem rigorozna. Ali, treba napomenuti da islamski zakon uopće ne priželjkuje njeno izvršenje i svakom kadiji – sucu, naređeno je da poduzme sve što je u njegovoj mogućnost da ne dođe do izvršenja tih kazni.
Zbog svega toga, u proteklih četrnaest stoljeća nije se desilo da je ijednom izvršena ova kazna na osnovu svjedočenja, jer, kada je u pitanju svjedočenje, za njegovu ispravnost postavljeni su veoma teški uvjeti. Kazne za blud koje su se desile izvršene su na osnovu dobrovoljnog priznanja i to se veoma rijetko dešava. Jer, i u ovom slučaju islamsko zakonodavstvo ulaže krajnje napore kako bi se onaj ko želi da prizna odvratio od toga i kako bi se pokajao Allahu, dž.š., zbog učinjenog grijeha i kako bi zaštitio svoju čast prikrivajući svoju sramotu.
Kao što smo rekli, islam ulaže krajnje napore kako bi se izbjeglo izvršenje šerijatskih kazni. Ističem da je cilj ovih žestokih kazni preventivno djelovanje na onog ko razmišlja da učini neki zločin. Zbog toga, kazna kamenovanjem i dalje je pravosnažna i žestoka, ali u stvarnosti je njena primjena u potpunosti zamrla, kada je u pitanju njeno izvršenje na osnovu svjedočenja i veoma rijetko se desi zbog priznanja za učinjeni grijeh.
Da se zaključiti da je islam putem ovih žestokih kazni zaštitio porodicu od raspadanja i porijeklo djece učinio je poznatim. Iako vjerujemo da se zlo proširilo na svakom mjestu u svijetu, moramo znati da je neprimjenjivanje ovih rigoroznih kazni dovelo do toga da se supružnici sve manje boje Allaha, dž.š., i sve su bliže zapadanju u grijeh. To je dovelo do narušavanja institucije porodice u sredinama gdje se islam ne prakticira, bračna sreća je uništena, ali, oni supružnici koji su odani jedno drugom, svojoj vjeri i Gospodaru, uvijek će živjeti sretni i zadovoljni.
Ako želiš uspjeh, sreću i Allahovo zadovoljstvo na oba svijeta, onda nastavi da živiš pošteno, časno i pokorno bez krađe struje ili nekih drugih javnih komunalija, jer ipak će to nekome na kraju mjeseca biti obračunato i naplaćeno. A vjera islam nas podstiče riječima poslanika a.s. ”Niko od vas neće biti potpunog imana, dok ne bude drugom vjerniku želio ono što želi samome sebi.”
Odgovor pripremio, Prof. Jasmin Djanan
preuzeto sa http://www.n-um.com