Kršćanin pita o suživotu muslimana i katolika

Pitanje neprijateljstva u islamu i kod muslimana nije prepušteno stihijskom valoriziranju koje bi moglo dovesti do zabune ili zbrke, nego je ono riješeno poput ostalih šerijatskih propisa na osnovu utvrđenih načela i pravila. Ta načela i pravila došla su putem Objave od Allaha, dž. š., koji je čist od bilo kakvog nedostatka i koji ima lijepa imena i uzvišena svojstva. Izvor propisa kod muslimana su Kur’an i vjerodostojna tradicija Allahovog Poslanika, ﷺ. Kur’an i sunnet Allahovog Poslanika, ﷺ, došli su sa jasnim vjerovanjem (akidom) koje na prvo mjesto stavlja tevhid (vjerovanje u Allahovu, dž. š., jedinost) koji se temelji na svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha, dž. š., i da je Muhammed, ﷺ, Njegov poslanik. Muhammed, ﷺ, posljednji je vjerovjesnik i vođa među svim ostalim Allahovim, dž. š., poslanicima. Allahu, dž. š., ne pripisujemo druga obožavajući  neka druga božanstva, nego vjerujemo da je samo Allah, dž. š., Tvorac i Gospodar svega, da se samo Njemu ibadet čini i vjerujemo da samo Njemu pripadaju lijepa imena i svojstva savršenstva. Ne smatramo da je Sebi uzeo ženu ili dijete.
Uzimamo za prijatelje one koji se pokoravaju Allahu, dž. š., a neprijateljski smo raspoloženi prema onima koji su nepokorni svome Gospodaru. Također mrzimo one koji psuju Allaha, dž. š., i pripisuju mu ženu i dijete. Allah, dž. š., je Jedan, pribježište je svakom, nije rodio i rođen nije i On nema ženu i dijete! Uzvišen je i slavljen Allah od toga da ima dijete! Njemu pripada sve što je na nebesima i na Zemlji. Nema sudruga u tome i nema potrebe za djetetom, za razliku od ljudi koji osjećaju potrebu za potomstvom! Allah, dž. š., je Stvoritelj i roditelja i njihovih potomaka! Muslimani su pokorni Allahovim, dž. š., naredbama i bez mogućnosti izbora u primjeni šerijatskih propisa, obavezni su ih se pridržavati.
Uzvišeni Allah kaže: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegovog Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta.” (El-Ahzab, 36)
U pokornost Allahovim naredbama ubraju se i ljubav u ime Allaha, dž. š., i mržnja u Njegovo ime. Muslimani posjeduju široke mogućnosti dijaloga i razgovora, čak je i Allah, dž. š., u Kur’anu naredio Svom Poslaniku, ﷺ, a zatim i njegovom ummetu, da vode dijalog sa predstavnicima ehlul-kitabija (jevreji i kršćani) sljedećim riječima: “Reci: ‘O, sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!’ Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!’” (Alu Imran, 64)
Vjerujemo da je Isa, alejhis-selam, Allahov poslanik i vjerovjesnik. Bože sačuvaj i zakloni da Isau, alejhis-selam, pripisujemo Božanska svojstva i da ga smatramo Božijim sinom, kao što to tvrde kršćani, ne praveći razliku između onoga koji je poslan i Onoga koji šalje poslanike, poistovjećujući tako Stvoritelja i stvorenje.
Allah, dž. š., kaže: “A kada Allah rekne: ‘O, Isa, sine Merjemin, jesi li ti govorio ljudima: Prihvatite mene i majku moju kao dva boga uz Allaha! – on će reći: Hvaljen neka si Ti! Meni nije prilično da govorim ono što nemam pravo. Ako sam ja to govorio, Ti to već znaš; Ti znaš šta ja znam, a ja ne znam šta Ti znaš; samo Ti jedini sve što je skriveno znaš. Ja sam im samo ono govorio što si mi Ti naredio: – Obožavajte Allaha, moga i svoga Gospodara! I ja sam nad njima bdio dok sam među njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao; Ti nad svim bdiš.’” (El-Maida, 116–117)
Isto tako, Uzvišeni Allah obraća se tebi i tvojim prijateljima, pa ako se odazoveš tom pozivu – bit ćeš sretan: “O, sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svom vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega; zato vjerujte u Allaha i u Njegove poslanike i ne govorite: ‘Trojica su!’ Prestanite, bolje vam je! Allah je samo jedan Bog – hvaljen neka je On! – zar On da ima dijete?! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji, i Allah je dovoljan kao zaštitnik.” (En-Nisa, 171)

Islam je vjera upute, milosti i ljubavi, ali neki narodi prisiljavaju muslimane da se bore protiv njih svojim stajanjem na putu dostavljanja upute drugim ljudima. Muslimani se ne bore ni protiv koga sve dotle dok mu ne dostave Allahovu, dž. š., vjeru i dok mu, kao mogućnost, ne izlože tri stvari: prva od njih jeste prihvatanje islama, druga mogućnost je, u slučaju da odbije prihvatanje islama i ostane u svojoj vjeri – da daje muslimanima džizju (glavarinu), a muslimani se, zauzvrat, obavezuju da će ga štititi. Ako odbije prvu i drugu soluciju, rat ostaje kao jedina preostala mogućnost.
Mi, muslimani, kada se borimo, činimo to da bismo izbavili i spasili ljude od obožavanja drugih ljudi i doveli ih do obožavanja Gospodara svih svjetova, te da ih oslobodimo okruženja u kojem su nepravda i tiranija drugih vjera dominantni i obezbijedimo im mogućnost uživanja u pravdi islama. Također to činimo da bismo im tjeskobu ovoga svijeta zamijenili širinom i prostranstvom ovoga i budućeg svijeta.

Vjerujemo da  Isa, alejhis-selam, nije umro i da ga je Allah, dž. š., uzdigao Sebi i da će, pred kraj ovoga svijeta, sići na ovaj svijet i suditi po islamskim propisima. Allahov Poslanik, ﷺ, kaže da će se silazak Isaa, alejhis-selam, dogoditi u Damasku i to kod Bijele munare. (Ebu Davud 4/117; šejh Albani, r. a., za ovaj hadis kaže da je vjerodostojan)

Islam je svojim dolaskom derogirao sve vjerozakone koji su bili objavljeni prije njega. Allah, dž. š., neće primiti drugu vjeru od onoga ko je doživio pojavu islama. Ako se ljudi pokore Gospodaru svih svjetova i počnu slijediti najodabranijeg poslanika Muhammeda, ﷺ, zatim raditi dobra djela, Allah, dž. š., bit će zadovoljan sa njima i podarit će im ugodan život na oba svijeta. Uzvišeni kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život, i doista, ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili.” (En-Nahl, 97)
Nadamo se da smo uspjeli odgovoriti na tvoja pitanja. Molimo Uzvišenog Allaha da nas uputi da slijedimo Istinu! Neka su selam i mir na onoga ko bude slijedio Uputu!

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 12.