Esselamu alejkum
Moje četverogodišnje dijete je teško bolesno, dugo se liječi (više od godinu dana) od tumora i sada je stanje takvo da su kemoterapije uništile dio tumora a snjim i srce djeteta (srce radi samo 20%) a tumor se širi po plućima.
Ono što se sada dešava jeste da se tijelo puni vodom koja uništava sve organe, to izaziva velike bolove i dijete pije Morfi (najjači ubijač bolova) ukoliko Morfi prestane djelovati dijete će se morati uspavati na aparate za disanje jer je od bolova već padalo u nesvjest. Međutim postoji mogućnost da će djetetu srce odmah stati ako se uspava ili uključi na hemodijalizu. Kemoterapije se više nesmiju davati jer bi još samo jedna momentalno ubila dijete.
Sve što sam naveo su rekli doktori koji su liječili moje dijete više od godinu dana i konstatovali da dijete nemože preživjeti niti ima lijeka za nju.
Moje pitanje glasi kako postupiti u dva moguća slučaja:
– pustiti da dijete umre u bolovma?
ili
– uspavati dijete da ne osjeti bolove i rizikovati da odmah umre?
Oprostite na ovom pitanju ali nalazim se ovoj situaciji pa mi je jako bitno da znam kako postutpiti, Allah vas nagradio zdravljem, amin.
Alejkumusselam.
To o čemu ti pitaš se vraća na poznato savremeno pitanje koje se zove eutanazija,tj ubistvo iz milosti.
Postoje dvije vrste: aktivno i pasivno.
AKTIVNO ubistvo iz milosti, tj. da ljekar, koji je odgovoran za liječenje bolesne osobe za koju nema nade u ozdravljenje na osnovu jasnog i više puta ponovljenog zahtjeva od strane bolesnika, usmrti bolesnog. U većini slučajeva usmrćenje biva ubrizgavanjem injekcije koja sadrži veliku dozu narkotika (morfija) koja uzrokuje trenutnu smrt bolesnika.
Druga vrsta
PASIVNO ubistvo iz milosti, tj. olakšavanje smrti bolesne osobe za koju nema nade u ozdravljenje putem prekidanja liječenja bolesnog. Na primjer, da ljekar, na osnovu zahtjeva bolesnika ili njegove želje prije nego li je obolio, skine aparata za disanje ili ne stavi aparate kada ima potrebu za njima. Ili da mu ljekar ne daje potrebne lijekove kojima se liječe te bolesti, ili da ostavi bolesnika koji boluje od bolesti za koje nema lijeka da umre zbog bolesti koje se mogu liječiti. Dakle, pasivna ili negativna eutanazija mogla bi se najjednostavnije definirati kao obustavljanje umjetnog i namjernog produžavanja života: isključivanjem respiratora, isključivanjem električnih uređaja koji umjetno održavaju u pogonu srce, uskraćivanjem umjetne hrane. Ona bi značila isključivanje moćne mašinerije koja služi održanju na životu, a koju je iznjedrio medicinski napredak u cilju nastupanja prirodne, normalne smrti.
Postoji treća vrsta ubistva iz milosti koja između aktivne i pasivne tj., da se daju bolesnoj osobi, za koju nema nade u ozdravljenje i koja trpi nepodnošljive bolove, velike doze jakih sedativa (sredstva za umirenje živaca) koji daju bolesniku prividno zdravlje i olakšanje, a u isto vrijeme postepeno ubrzavaju njegovu smrt. Tako se ova vrsta na kraju vraća na aktivnu eutanaziju, s tim da se ubraja u posredovanje u ubistvu (čija je šerijatska kazna plaćanje krvarine) a ne ubistvo sa predumišljajem (čija je šerijatska kazna odmazda i davanje krvarine).
Također, sa strane pristanka oboljele osobe eutanazija može biti dobrovoljna ili bez pristanaka. DOBROVOLJNA eutanazija, kao što i sama riječ govori, podrazumijeva pristanak ili zahtjev oboljele osobe. Eutanazija BEZ PRISTANKA predstavlja oduzimanje života nekome po pretpostavci da je to u njegovom vlastitom interesu kad on nije u situaciji da ima ili da izrazi stav. To su bebe rođene sa strahovitim abnormalnostima (o čemu se nedavno zapodjenula rasprava u Nizozemskoj i Francuskoj) te osobe, obično odrasle, koje bi pod normalnim okolnostima bile u stanju same odlučiti, ali ih stanoviti poremećaj u tome spriječava. S tim, da u islamu za bebu rođenu sa strahovitim abnormalnostima mogu dati pristanak njeni roditelji, a za odrasle osobe njeni staratelji ili nasljednici. Time se i ova podjela vraća na onu prvotnu: aktivnu i pasivnu.
Aktivno ubistvo iz milosti je haram, a pasivno je dozvoljeno.
Prema tome, ti precizno utvrdi stanje svog djeteta i ustanovi u koju vrstu eutanazije spada.
Ve billahi tevfik.
Dr. Zijad Ljakić