Mevlud je samo običaj pa zašto nije dozvoljen?

Hvala pripada Allahu.
Proslavljanje mevluda (rođendana Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem) nije samo obična proslava koja nije povezana sa ibadetom; štoviše, onima koji upražnjavaju ovaj običaj on je vjerski praznik koji se čini kao vid približavanja Allahu.
Prvo:
Oni koji proslavljaju ovim povodom i koji učestvuju u tome rade to zbog ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku su od najvećih ibadeta i znakova imana. Pa sve što se uradi zbog tog povoda je bez sumnje vid ibadeta kojim se želi približiti Allahu.
Na osnovu toga, možemo navesti da su ashabi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, više ga voljeli i poštovali, i više su bili svjesni njegovih prava od onih koji su došli poslije njih, pa sve ono što nije bila vjera njima, nije ni vjera onima koji dolaze poslije njih.
Ovo pravilo je citirao Abdullah ibn Mesud, radijallahu anh, ljudima koji su se skupili u halku da spominju Allaha u džamiji, koji su brojali svoje zikrenje sa kamenicama. Rekao im je: „Tako mi Onog u čijoj je ruci moja duša, ili vi slijedite put koji je bolji od puta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili ste otvorili vrata zablude!“
Rekli su: „Tako nam Allaha o Ebu Abdurahmane, nismo htjeli ništa osim dobro.“
On im je dogovorio: „Koliko je ljudi htjelo dobro ali ga nikad nisu postigli.“
Ovu predaju je zabilježio Darimi u svome Sunenu (210).
Drugo:

Ako se proslava obilježava svake godine, to je čini eid-om (bajramom) ili praznikom, a praznici su stvari po kojoj se prepoznava neka vjera. Tako ćeš naći pripadnike knjige da smatraju svoje praznike svetim i proslavljaju ih.
Šejh Nasir el-‘Akl, Allah ga sačuvao, je rekao:
„Praznici spadaju pod vjerska obilježja i rituale, kao što je okretanje u određenom smjeru tokom obožavanja, namaza i posta; to nisu samo običaji. Zato je oponašanje nevjernika u njima tako ozbiljna stvar. Isto tako, uvođenje praznika koje Allah nije propisao je isto kao i suđenje po zakonu koji Allah nije objavio, govor o Allahu bez znanja, izmišljanja laži o Njemu i uvođenje novotarija u Njegovu vjeru.“
Mukaddimetu Iktida'u-s-Sirati-l-Mustekim (58).
Treće:
Ebu Davud (1134) prenosi da je Enes, radijallahu anh, rekao: „Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, zatekao je ljude da imaju dva dana u kojima bi se veselili. Rekao je: ‘Šta su ova dva dana?’ Rekli su: ‘Veselili smo se u ova dva dana u toku džahilijjeta.’ Allahov Poslanik. sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Doista je Allah zamijenio ta dva dana sa boljim od njih: ramazanski i kurban bajram.’“ Šejh Albani ga je ocijenio sahihom u Sahih Sunen Ebi Davud.
Ako je proslavljanje praznika bilo samo običaj, i da nema nikakve veze sa ibadetom i oponašanjem nevjernika, onda bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio ih da proslavljaju i da se vesele, jer nema ništa loše u igri, ili u dozvoljenoj zabavi.
Ali kao što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njima da ne proslavljaju te dane ili praznike igrom i zabavom, iako to ne liči da je izdvojeno kao nešto sa čime se želi približiti Allahu ili da je bilo koji ibadet, a šta je tek ondah sa onima koji to rade kao vid približavanja Allahu ili kao ibadet? Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Ko god uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje, to se odbija.“ Zabilježili su ga Buharija (2697) i Muslim (1718).
Za više informacija pogledajte odgovore na pitanja pod brojevima 10843 i 128530.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Muhammed ibn Salih el-Munedždžid
Izvor: http://islamqa.info/en/219307
 

Preveo Redžo Muratović – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com