Mora li čovjek davati zekat na nekretninu koju kupi radi toga da mu ne propadne novac koji je stekao?

Allahu, Tebi pripadaju hvala i zahvala! Onaj čovjek koji kupi nekretninu da bi sačuvao svoj imetak, a ne radi trgovine, sličan je onom ko na neko sigurno mjesto ostavi svoju ušteđevinu i uzima je kad se za time ukaže potreba, pa uzima za izdržavanje porodice, liječenje, ženjenje sinova i tome slično. Ta se nekretnina smatra imetkom kojim se čovjek služi, i na nju se, prema jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka, ne daje zekat.

Ne ubraja se u trgovačku robu nekretnina koju čovjek kupi zato što se boji da će potrošiti gotovinu koju ima, odnosno da će tu njegovu gotovinu neko ukrasti, a, s druge strane, iz te će nekretnine kasnije izvući neke koristi, to jest ili će na njoj uzgajati kakvu kulturu, ili će napraviti odmorište, ili objekat za stanovanje, ili će je pak prodati.

Šejh Ibn Usejmin veli: “Ako čovjek kupi nekretninu ne želeći njome trgovati, nego zato da na njoj sagradi kuću, odnosno objekat koji će iznajmiti, odnosno zbog toga da sačuva imetak, ne mora na tu nekretninu davati zekat. Zekat se daje jedino na onu nekretninu kojom čovjek trguje.” (Fetava nurun aled-derb, 15/215).

“Onom ko kupi nekretninu postavit ćemo pitanje zbog čega je tu nekretninu kupio. Ako odgovori da ju je kupio zato da na njoj sagradi objekat koji će dati pod zakup, odnosno zato što ne zna čuvati novac, pa se boji da će potrošiti gotovinu, odnosno zato da je proda ako ustreba, a ne želi, kupujući je, pobjeći od obaveze davanja zekata na gotovinu, u tom slučaju na tu nekretninu nije dužan davati zekat”, kaže šejh Ibn Usejmin. (Medžmuu fetava ve resail, 18/147)

Kad je o tome riječ, izuzima se onaj ko nekretninu kupi kako bi pobjegao od obaveze davanja zekata na gotovinu – mora na tu nekretninu davati zekat, tim prije jer se pomoću lukavštine šerijatska obaveza ne može staviti van snage. Imam el-Maverdi zapisao je: “U vezi s onim ko kupuje nekretnine da bi izbjegao obavezu davanja zekata na gotovinu, neki su islamski učenjaci rekli da taj mora dati zekat na vrijednost te nekretnine, i u pravu su. To je takvom čovjeku prikladna kazna zbog nečasne namjere, i on se tretira kao onaj koji bježi od obaveze davanja zekata.” (Tashihul-furu, 4/206)

Tu je i izjava šejha Ebu Bekra Zejda: “Hoće li obveznik davati zekat na trgovačku robu, u koju spada i nekretnina, zavisi od njegove namjere posjedovanja te nekretnine, a namjera se, opet, nalazi u čovjekovu srcu, i samo je Allah, dželle šanuhu, upućen u nju. Otuda je zabranjeno da onaj ko mora dati zekat na gotovinu promijeni namjeru i, kako bi izbjegao davanje zekata, kupi nekretninu. Taj je grešan, mora se pokajati i mora, usto, izdvojiti zekat postupajući prema svojoj pređašnjoj mjerodavnoj namjeri. Ako se pak ne pokaje i očituje svoje nečasne namjere, od njega će se zekat na tu nekretninu silom uzeti; to će mu biti prikladna kazna za iskvarenost. Naprimjer, čovjek posjeduje nekretninu kojom trguje i očekuje ostvarenje zarade, a pošto se približi vrijeme davanja zekata, odluči da tu nekretninu više ne prodaje, nego da je posjeduje za vlastite potrebe, bježeći na taj način od davanja zekata, obaveze koju mu je Svevišnji Allah stavio u dužnost. Takav se ima kazniti zbog nečasnih namjera, pa će se od njega zekat uzeti naknadno” (Fetava džamiatun fi zekatil-akkar, str. 29). A Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info