Možete li me posavjetovati u vezi opsesivno kompulzivnim poremećajem?

Hvala Allahu! Šejtan teži da pokvari vjerske dužnosti moslimana ubacivanjem opsesija. Musliman može odbaciti ove spletke traženjem zaštite od Uzvišenog Allaha od zla koje šejtan natura, potom pridržavanjem šerijatskih i fikhskih propisa. Ako sumnja u broj rekata tokom namaza, dakle ako ne zna koliko je klanjao, onda će smatrati da je klanjao manji broj, a prije predaje selama učinit će sehvi-sedždu. Ako nije siguran da li je izgovorio talak (riječi pomoću kojih se pušta žena), ispravno je onda da nije izgovorio talak. Ako sumnja u nečistoću, ispravno je da su mu tijelo i odjeća čisti itd.

Ovi propisi odnose se na sumnju kad ishodište toga nije opsesivnost. Ako je sumnja rezultat opsesivnosti, neka se ne obazire na sve što mu šejtan ubacuje u svijest. Jedino rješenje je zatražiti zaštitu od Uzvišenog Allaha od prokletog šejtana i zanemarivanje opsesija, ne pridavajući im važnost. Slično treba postupiti glede čistoće i namaza. Dakle, neka se ne obazire na sumnju.

Ako ovaj vid opsesija ne prestane traženjem zaštite od Uzvišenog Allaha, i one savladaju muslimana, toliko da izgovori ili uradi nešto što nije htio, onda je to opsesivno-kompulzivni poremećaj. Ovaj vid bolesti zahtijeva liječenje šerijatskom rukjom, u skladu s Kur’anom i sunnetom, dozvoljenim lijekovima, i nema zapreke da se osoba obrati pouzdanom ljekaru, vjerniku, koji također zna i vjerske propise.

Ako bolesna osoba postupa u skladu s opsesijama, ne može ih odbaciti, ili izgovori nešto što nije mogao zabraniti, onda nije grešna. I on u pogledu toga nije odgovoran jer nije šerijatski obveznik: islam čovjeka ne obavezuje na ono što on nije kadar uraditi, u skladu s ajetom: „Zato se Allaha bojte koliko god možete, i slušajte i pokoravajte se i milostinju udjeljujte – za svoje dobro. A oni koji budu sačuvani gramzivosti bit će ti koji će uspjeti.“ (et-Tegabun, 16)

Prije smo spominjali mišljenje šejha Muhammeda b. Saliha el-Usejmina, Allah mu se smilovao: „Također ako mu se u srce nametne da psuje Uzvišenog Allaha, ili Kur’an i slične stvari koje upućuju na nevjerstvo, izvode iz imana, neka se ne obazire na to, jer nema štete, čak i kad mu je nametnuto da izgovara jezikom ove stvari bez svog odabira, tada nema odgovornosti.“

Molimo Uzvišenog Allaha da te izliječi i ozdravi.

Allah najbolje zna!

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info