MUŽ JOJ NE DA VJENČANI DAR

Alejkumusselam.

Vjenčani dar je propisan Kur’anom, Sunnetom i idžaom učenjaka.
Kaže Uzvišeni: “I draga srca ženama njihove vjenčane darove dajte …” (En-Nisa’, 4).

U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Sehl ibn S’ada, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku kojeg je htio oženiti: “Potraži (za vjenčani dar) pa makar i prsten od željeza”.

Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra. A razišli su se da li je mehr šart valjanosti braka ili samo vadžib, a ovo drugo je bliže ispravnom.

Takođe, nema razilaženja među učenjacima da muž postaje dužan isplatiti čitav mehr (vjenčani dar) sa jednom od dvije stvari: prilaskom ženi u postelji ili njegovom smrću. A što se tiče odgađanja isplaćivanja mehra, skupina učenjaka to uopće ne dozvoljava dok druga skupina dozvoljava. Zatim, od skupine učenjaka koji dozovljavaju odgađanje isplaćivanja mehra, jedan dio njih, od kojih je imam Malik, uslovljava da to odgađanje bude vremenski poznato i naznačeno, dok drugi dio učenjaka, od kojih su imam Ebu Hanife i Sufjan Sevri, dozvoljavaju da se odgodi isplaćivanje sve do smrti muža ili razvoda braka, kada je muž (ili nasljednici u slučaju smrti) dužan isplatiti mehr.

Prema tome, nema sumnje da ti je muž obavezan dati dogovoreni mehr, ako to ne uradi on je veliki griješnik. Njegovo izdvajanje imetka u jelu i odjeći za tvoje izdržavanje, a koje je vadžib, nema veze sa isplaćivanjem mehra. Pošto prilkom sklapanja bračnog ugovora niste dogovorili kada će ti isplatiti mehr, to možete i sada učiniti, pa shodno kako se dogovorite on je družan da to ispoštuje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com