Es-Selamu alejkum, da li se ovaj tekst poklapa sa ehlu-sunnetskim vjerovanjem. Allah vas nagradio!
“S imenom Boga, Svemilosnoga, Samilosnoga!
Da smo samo marionete bez slobodne volje, ne bi valjalo. U neznanju se čovjek nerijetko krije iza sudbine, često time skrivajući i svoju ljenost da preuzme odgovornost nad svojim djelima, te si tako opravdavajući počinjeno zlo djelo. Islamsko vjerovanje podrazumijeva po pitanju odredbe/sudbine nekoliko nivoa, koji su određeni Božijim odnosom prema svijetu stvorenoga.
Riječi sudbina/Schicksal zapravo nisu podobne za opis kur’anskog poimanja po ovom pitanju. U njima se krije totalni determinizam. Čovjekov život je predodređen u Božijem sveznanju. On jeste Sveznajući, dakle ima znanje i o budućnosti ljudskoj. Ali čovjeka Bog ne tjera na određene poteze. To što Bog zna ne znači da čovjek zna, te ga to neznanje čini slobodnim da odluči “ovako ili onako”. On nam je putem Objave/profeta/fitre=Bogom datog pečata prilikom stvaranja pojasnio dobro i zlo. Pojasnio nam je da je On zadovoljan dobrim te da je nezadovoljan lošim. On želi dobro, al’ omogućava i loše ukoliko je to loše posljedica ljudskog odabira ili nekog djela koje za sobom povlači negativne posljedice.
U momentu kada se odlučimo za jedno ili drugo, za dobro ili loše djelo, on to djelo stvara/omogućava da ga sprovedemo sami odlučivši se na njega. To nipošto ne znači da je Bog time zadovoljan. Ali znači da nam je na ovom svijetu dozvolio da zaradimo ili Njegovo zadovoljstvo ili Njegovu srdžbu i gnjev. Na nama je da se odlučimo (slobodno). Nakon te odluke lične dolazi podrška ili “podrška”, nagrada ili “nagrada”. Naš odabir biva podržan i olakšan.
Šejtan ili satana/sotona (što ima značenje “biti udaljen od Boga”) Božijom dozvolom djeluje u svijetu stvorenoga. Kako Bog “objavljuje” dobro u duše vjernika/uvjerenih na razne načine, tako i šejtan “objavljuje”/došaptava zlo u duše onih koji prikrivaju jasno svjetlo Božije.
U Kur’anu u 18. suri stoji (u slobodnom prijevodu) ‘Dobro i zlo je pojašnjeno… Pravi put je jasan, ko hoće uvjerice se, ko drugačije hoće, prekriće tu jasnoću (pa mu neće biti jasan i neće se moć uvjeriti).’Svako dobro, mir Bozija na sve ljude!”
Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!
Zahvala pripada Allahu i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve ashabe.
Spomenuti tekst – koliko sam ga ja razumio – općenito je ispravan i poklapa se sa ehli-sunnetskim učenjem, a Allah najbolje zna. Ukratko, vjerovanje u Allahovo, dželle še’nuh, određenje i odredbu (ar. el-kada vel-kader) bila dobra po nas ili loša, je šesti imanski temelj, bez kojeg je neispravno čovjekovo vjerovanje.
To vjerovanje zasniva se na četiri velika temelja, a onaj ko zanegira jedan od njih ne smatra se od onih koji vjeruju u Allahovo određenje i odredbu.
Prvi: da Uzvišeni Allah sve podrobno zna i da Mu ništa nije skriveno. Znao je sve što će ljudi raditi prije nego što ih je stvorio. Ništa se ne desi a da On, Uzvišeni, za to ne zna prije nego se desi. On zna ono što se desilo, a i ono što se nije desilo, kada bi se desilo, zna kako bi se desilo.
Allah, azze ve dželle, rekao je: “On je Allah – nema drugog boga osim Njega -, On je poznavalac nevidljivog i vidljivog svijeta, On je Milostivi, Samilosni!” (Prijevod značenja, El-Hašr, 22)
Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o statusu djece mnogobožaca, pa je rekao: “Allah dobro zna šta bi oni radili.” Hadis su zabilježili Buhari (1318) i drugi.
Drugi: da je Uzvišeni Allah svoje znanje o stvorenjima zapisao u Knjigu prije nego ih je stvorio na 50 000 godina, i sve što se dešava, dešava se shodno onome što je zapisano u toj Knjizi. Allah, Uzvišeni, rekao je: “Zar ne znaš da je Allahu poznato sve što je na nebu i na Zemlji? To je sve u Knjizi; to je, uistinu, Allahu lahko!” (Prijevod značenja, El-Hadždž, 70)
Abudullah b. Amr, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah je zapisao sudbinu stvorenja prije nego što je stvorio nebesa i Zemlju na pedeset hiljada godina, a Njegov Arš, tada je bio na vodi.” Hadis je zabilježio Muslim (6919).
To ne znači da je Uvišeni Allah prisilio robove na određena djela, naprotiv, On im je ostavio slobodnu volju, da rade šta hoće, i na osnovu njihovih djela – dobrih ili loših – nagradit će ih Džennetom (vječnim uživanjem) ili Džehennemom (vječnom patnjom).
Treći: da se sve što se dešava, dešava po Allahovom sveopćem htjenju i ništa se iz toga ne izuzima. Tj. ništa se u kosmosu ne dešava a da Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, prethodno ne odobri i dozvoli da se to desi, što ne znači da je zadovoljan sa svim što robovi rade. Allah, dželle še’nuh, voli dobro i naređuje da se čini, prezire zlo i zabranjuje da se čini, ali, ako dopusti da se neko zlo dogodi, to ne znači da je zadovoljan time, nego je dopustio da se čini radi mudrosti koja se u tome krije.
Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, rekao je: “… a vi ne možete ništa htjeti ako to Allah, Gospodar svjetova, neće!” (Prijevod značenja, Et-Tekvir, 29) I rekao je: “I nikako za bilo šta ne reci: ‘Uradiću to sigurno sutra!’ – ne dodavši: ‘Ako Allah da!‘” (Prijevod značenja, El-Kehf, 23-24)
Červti: da su sva Allahova stvorenja i sve što rade stvoreni od strane Njega, dželle še’nuh.
Allah, dželle še’nuh, rekao je: “Allah je stvoritelj svega…” (Prijevod značenja, Ez-Zumer, 62)
U isto vrijeme – iako je Allah, Uzvišeni, stvoritelj svega, bilo dobro ili zlo – neispravno je zlo pripisivati Allahu, dželle še’nuh. Sve što je Allah stvorio, stvorio je iz mudrosti koju on zna i sva Njegova djela su dobra i mudra. Uzvišeni Allah, dželle še’nuh, stvorio je nevjernike, kipove, alkohol, svinju, i sl., i ta stvorenja su zlo, ali Allahovo stvaranje tih stvorenja, samo po sebi, nije zlo, zato što ih je stvorio s ciljem. Npr. stvorio je nevjernike kako bi njima iskušao vjernike, ili alkohol kako bi nagradio one koji se suzdrže od pijenja i sl. Ovo su samo neke od mudrosti koje možemo dokučiti, dok potpunu mudrost u stvaranju takvih stvari zna samo Sveznajući i Svemoćni.
Čovjek je obavezan da se odaziva Allahovim, azze ve dželle, naredbama, da se kloni Njegovih zabrana, da se pokorava Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem i da nastoji raditi ono u čemu je korist za njegov dunjaluk i ahiret. Ako mu se nešto desi, sigurno ga nije moglo mimoići, a ako ga nešto mimoiđe, zasigurno mu se nije moglo desiti, tako da mu ne ostaje ništa drugo osim da čini dobra djela, pokorava se svome Gospodaru i nada neizmjernoj nagradi, a ako čini loša djela i grijehe slijeduje ga kazna, osim da mu Allah, dželle še’nuh, iz Svoje velike milosti oprosti (tj. ako je od muslimana i obavlja namaz ali čini grijehe). Allah, azze ve dželle, najbolje zna.
Odgovorio na pitanje: Amir I. Smajić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com