Odnos prema muslimanima koji cine razvratna djela

Primarni cilj islamskog ucenja jeste popravljanje ljudskih dusa, prije vanjstine. Srce je osnova po kojoj se sve ravna. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zasta u tijelu postoj organ koji, ako je zdrav, zdravo je cijelo tijelo, a ako je on bolestan, bolesno je cijelo tijelo: to je srce.” (Buharija i Muslim) Zato se covjekovi postupci i djela smatraju olicenjem onoga sto je u srcu.

Uzviseni Allah kori one koji govore jedno, a rade drugo: “O vjernci, zasto govorite ono sto ne cinite, kako je ruzno kod Allaha da govorite ono sto ne cinite.”. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestio nas je o cudnim ljudima koji ce imati ruzan kraj na Sudnjem danu: “Znam ljude iz mog ummeta koji ce na Sudnji dan donijeti dobra djela poput velikih planina, pa ce ih Allah pretvoriti u razasutu prasinu.”. “Allahov Poslanice, opsi ih, ko su oni, da ne budemo, i ne znajuci, jedni od njih!”, zatrazi Sevban, radijallahu anhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rece: “Oni su vasa braca, vasi sunarodnjaci, klanjaju nocni namaz kao i vi, ali kada se osame i budu daleko od ljudi, prelaze Allahoce granice.” (Taberani i Ibn Madze).

Komentirajuci kur’anski ajet: “Allah zna izdajnicke poglede i ono sto grudi kriju” (Sura Gafir, 19), Ibn Abbas rekao je: “Covjek stoji u drustvu, pa kada pored njih prodje stranjkinja, pretvarajuci se, covjek obori pogled, a kada vidi da su oni drugi u njegovm drustvu oborili poglede i da ne mare za njom, krisom gleda u tu strankinju; ako pogledaju u njega, on ponovo obori pogled”. (Ibn Ebu Sejbe) A Sveznajuci Allah zna i ono sto je skrivenije od tajne. On ce suditi Svojim robovma i otkriti pravu istinu o njima. Iskreni – u vjecne ljepote, a nepokorni i varalice – u oganj uzareni.

Usama b. Zejd, radijallahu anhu, pripovjeda da je cuo Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, kako govori: “Na Sudnjem danu dovest ce se covjek i baciti u Vatru, pa ce mu crijeva ispasti i on ce oko njih kruziti kao sto magrac kruzi u mlinskoj okretaljci. Stanovcnici Vatre ce se oko njega sakupiti i upitati ga: `Sta to bi s tobom, covjece? Zar nas nisi navracao na dobro i odvracao nas od zla?` On ce odgovoriti: `Jesam, navracao sam na dobro, ali ga sam nisam cinio, odvracao sam od zla, a sam sam ga cinio`“. (Buharija i Muslim) Iz ovih i brojnih drugih argumenata mozemo shvatiti opasnost lijepog govora koji nije popracen dijelma ili, bolje receno, slatke rijeci, a gorka dijela.

U postavljenom pitanju ima nejasnoca. Naime, tvrdnja da neko cini slicne stvari, ne moze se potvrditi osim preciznim uhodenjem, a uhodjenje je zabranjeno Kur’anom, sunnetom i konsenzusom islamskih pravnika. Neko se pozalio Ibn Mes’udu, radijallahu anhu, da se nekom covjeku usta preljevaju od (tajnog) konzumiranja vina, pa je rekao: “Zabranjeno nam je uhodjenje.” (Ebu Davud i Taberani). Takodjer, vase rijeci: “…i Allah zna sta jos” ukazuju na sumnju za koju, vjerovatno, ne psotoje validni dokazi.

Osnova je da musliman ne cini ruzna djela, osim ako postoje kategoricni i nepobitni argumenti. U svakom slucaju, vasa je obaveza savjetovati brata i podsjetiti ga na Allaha. Nije ga ispravno bojkotirati, jer tada ostaje sam, a sejtan voli janje koji se odvoji od stada. Vjernici su kao jedno zdanje: podupiru, pomazu, podsjecaju, upozoravaju i savjetuju jedni druge. Bojkot bi bio legitiman samo kada biste znali da ce se on, nakon toga, promjeniti nabolje, odnosno da steta nece biti veca od korisiti. A sve ovo pod uvjetom da postoje zbilja jasni dokazi protiv njega, a ne puke pretpostavke ili slabi i nedovoljno uvjerljivi argumenti.

Po opredjeljenju ehli-sunnetskh provenijencija, u srcu vjernika moze se objedinit iman i cinjenje velkh grijeha, i da takav ne izadje iz okvira islama, osim ako cinjenje tih grijeha smatra dopustenim. Svaki musliman ima odredjene slabost i prijestupe koje cini, vece ili manje. Stoga je obaveza da savjetujemo jedni druge i ukazujemo na nase propuste s ciljem popravljanja stanja, a ne sa ciljem sramocenja i ponizavanja.

Imam Buharija zabljezio je predanje da je za vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, zivio covjek koji se zvao Abdullah, a imao je nadimak – magarac. Cesto se salio s Poslanikom, sallalhu aleji ve sellem, i zasmijavao ga. Nekoliko puta je bicevan zbog konzumiranja vina. Jednog dana, nakon sto je doveden pred Poslanika, sallallahu aleji ve sellem, neki ashab ga je grubo ukorio: “Allah ga prokleo, koliko je samo puta bicevan i opet pije!” Na sta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odmah intervenirao: “Ne proklinjite ga! Tako mi Allaha, ja znam da on voli Allaha i Njegovog Poslanika!” A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od mr. Safeta Kuduzovića
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com