Selamun alejkum.
Čitala sam u Kur'anu o višeženstvu, a isto tako i o robinjama sa kojima muškarci mogu imati odnos. U mojoj glavi, a vjerujem da i kod drugih sestara, se vrte različita pitanja pravednosti našeg Gospodara spram žena i muškaraca, te kako to da pored četiri žene, koje muškarac može imati, ako se uvjeti ispune, ima pravo i na robinje? Voljela bih da mi objasnite to i kažete mudrost toga i zbog čega je to Allah dozvolio?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:
Prije odgovora možemo dodati da nije samo to da na dunjaluku mogu imati 4 žene i robinje, nego će muškarci na ahiretu u Džennetu imati i hurije (dženetskih ljepotica), a žene samo svog istog dunjalučkog muža. „To je Allahova blagodat koju On daje kome hoće; a u Allaha je blagodat velika“. (El-Hadid, 21) „I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz izobilja Njegova molite. – Allah, zaista, sve dobro zna!“ (En-Nisa, 32)
Na samom početku treba naglasiti: da je Allah stvorio i muško i žensko i da On najbolje zna šta odgovara prirodi i jednog i drugog. Odredio im je uloge i obaveze koje odgovaraju toj prirodi i shodno tome biće nagrađeni ili kažnjeni na ahiretu.
Također, muškarci su uopšteno jedan stepen iznad (tj. bolji od) žena po kur'anskom ajetu. Kaže Uzvišeni: „One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu – samo, muškarci imaju prednost nad njima za jedan stepen. – A Allah je silan i mudar“. (El-Brekare, 228)
A kao odgovor na pitanje o pravednosti Allaha prema ženama zbog spomenutog, može se reći sljedeće:
Prvo – Nije dozvoljeno sumnjati u pravednost Allaha, a kamoli pripisivati Mu nepravednost u bilo čemu što Uzvišeni čini ili što je propisao i odredio. To je jako opasna misao koja može dovesti u stanje da se izađe iz vjere. Uzvišeni Allah je u tekstovima Kur'ana i sunneta zanegirao to manjkavo svojstvo od samoga Sebe. On ne čini nepravdu nikome od Svojih robova.
Kao što kaže Uzvišeni: „Gospodar tvoj ne čini nikome nepravdu“ (El-Kehf, 49), „Allah nikome ni trunku nepravde ne čini“ (En-Nisa, 40), „Allah zaista ne čini nikakvu nepravdu ljudima, ljudi je sami sebi čine“ (Junus, 44).
Također, u hadis-i-kudsiju je došlo da Uzvišeni kaže: „O robovi moji, Ja sam zabranio nepravdu samome Sebi, i učinio sam je među vama zabranjenom, pa ne činite nepravdu“ (Muslim).
Pripisati nepravdu Allahu je vrijeđanje i omalovažavanje Uzvišenog, a nema sumnje da je vrijeđanje Allaha djelo kufra.
Allahov kader i odredba su izgrađeni na potpunoj Allahovoj mudrosti, pravednosti, rahmetu i znanju.
Došlo je u fetvi „Stalne komisije za fetve“ u Saudijskoj Arabiji: „Obaveza je muslimanu da veliča Allaha sa ubjeđenjem da je čist od svega što Mu ne priliči (od svih nedostataka i mahana). Da je ubjeđen da je Allah mudar i sveznan i da je sve stvari postavio na njihova mjesta. ‘On neće biti pitan šta radi, a oni će biti pitani’. Ko pripiše Allahu nepravdu u onome što je odredio Svome robu i bude u to ubijeđen, on je učinio djelo kufra koje ga izvodi iz islama, jer time smatra da je laž ono što je Allah obavijestio o Sebi: da nikome ne čini nepravdu, neka je Allah uzvišen od toga“.
Drugo – Allah najbolje zna šta odgovara Njegovim robovima od onoga što je dozvolio i propisao. Kaže Uzvišeni: „Reci: ‘Znate li bolje vi ili Allah'“? (El-Bekare, 140)
Neprihvatanje Allahove i Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, odredbe i nepokornost u tome je skretanje sa Pravog puta. Kaže Uzvišeni: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta“. (El-Ahzab, 36)
Treće – Allah neće biti pitan o onome što radi, što je odredio i naredio, a mi ćemo biti pitani u šta vjerujemo, šta smo ubjeđeni i kako postupamo i radimo. Kaže Uzvišeni: „On neće biti pitan šta radi, a oni će biti pitani“ (El-Enbija, 23). A naredio nam je da budemo potpuno ubjeđeni u Njegovu pravednost prema nama. Kaže Uzvišeni: „Allah nikome ni trunku nepravde ne čini“ (En-Nisa, 40). „A onima koji vjeruju i dobra djela čine i vjeruju u ono što se objavljuje Muhammedu – a to je Istina od Gospodara njihova – On će preko hrđavih postupaka njihovih preći i prilike njihove će poboljšati“. (Muhammed, 2)
Četvrto – O mudrostima dozvole muškarcima ženjenja sa četiri žene je toliko pisano da to nema potrebe ponavljati na ovom mjestu.
A što se tiče mudrosti dozvole posjedovanja robinja, pošto u savremeno doba nema ropstva, na čije ukidanje je islam podsticao, naravno, mi danas ne možemo potpuno shvatiti prirodu ropstva kao oni koji su živjeli u vrijeme kada je ono bilo prisutno i normalno.
Mudrost nekih propisa je pojašnjena u šerijatskim tekstovima Kur'ana i sunneta, a nekih drugih nije pojašnjena, o njima možemo pretpostavljati ili nagađati što nije pouzdano niti sigurno. S tim da se u njima sigurno krije velika mudrost, znali mi nju ili ne. Musliman treba znati da neke stvari vjere ne može dokučiti svojim razumom ili da za njihovo poimanje treba proći vremena i da treba mnogo učiti.
Zato je najispravnije za svaku muslimanku da prihvatiti višeženstvo i posjedovanje robinja kao sastavni dio Allahove potpune i savršene vjere bez imalo nelagodnosti i nedoumice, da bude ubjeđena da je u tome velika mudrost, dobrobit i korist, znale to one ili ne, razumjele ili ne. „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore“. (En-Nisa, 65) Ajet govori o prihvatanju presude Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u međusobnim sporovima, a šta je tek za prihvatanje opštih propisa vjere koji su došli u Kur'anu i vjerodostojnom sunnetu?!
Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com