Selam alejkum, poštovana braćo!
Muž i ja živimo u dijaspori i, elhamdulillah, pokušavamo da se pridržavamo sunneta koliko možemo, ali u zadnje vrijeme moj je muž imao nekoliko ispada (prvi put da od njega doživim takvo nešto) za koje on smatra da nisu grijeh, a meni se opet tako ne čini. Naime, otac moga muža (koji ne prakticira vjeru) predao je za zahtjev za dodjelu kredita i prvo mu ga nisu odobrili, a sada mu traže da dodatno priloži neke dokumente i onda će mu odobriti kredit. Nakon tog saznanja, on je rekao mom mužu da uzme te papire, kopira i pošalje u banku da bi što prije dobio kredit. Ja sam mužu rekla da to ne čini jer se bojim da onda i on neće snositi dio grijeha za to, ali on ne želi da odbije jer ne zna kako da kaže svome ocu da neće da pošalje dokumente. Stoga me zanima da li je taj njegov postupak, ako ga učini, grijeh?
Drugo, nedavno se mom mužu na poslu desilo da je šefu kjafiru ‘’namjestio’’ djevojku kjafirku, na taj način što je njoj rekao kako se ona sviđa njegovom šefu i eto dogovorio im sastanak. On smatra da pošto su oni svakako nevjernici (nisu uopće muslimani) da nema problema uraditi nešto takvo. Da li je to stvarno istina? Da vas Allah, s.v.t., nagradi za sav trud!
Uvažena sestro u vjeri, koliko ja vidim, u oba slučaja vi ste u pravu. Što se tiče prvog slučaja, ako se radi o kamatnom kreditu (a po svemu sudeći to je u pitanju, jer da to nije kamatni kredit, ne bi bilo potrebe za reagiranjem), ako je vaš muž znao o kojoj vrsti kredita se radi, nije trebao da prihvati spomenutu stvar. Uzimanje kamatnog kredita u osnovi je strogo zabranjeno. Nakon toga, bilo koji vid pomaganja u ostvarenju toga smatra se grijehom. Uzvišeni Allah kaže: “Potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i neprijateljstvu.” Činjenje te usluge zasigurno je potpomaganje u grijehu.
Šta je trebao uraditi vaš muž?
Trebao je na lijep način kazati svojim roditeljima, a u osnovi on je taj koji im je trebao kazati da je uzimanje kamatnog kredita strogo zabranjeno i maksimalno se potruditi da ih odvrati od toga, da ne želi da bude saučesnik u uzimanju kamatnog kredita na bilo koji način. To se ne bi smatralo nepokornošću roditeljima, jer pokornost roditeljima nije neograničena, naprotiv ona je ograničena onim što je dozvoljeno vjerom.
Allahov Poslanik je kazao: “Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju – Allahu; pokornost je u dobročinstvu.” (Ebu Davud, br. 2625, od Alije, r.a., vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Ovaj hadis je veliki temelj u poglavlju pokornosti stvorenjima. Pokornost stvorenjima, što obuhvata i roditelje, je u granicama dozvoljenih stvari, nikako u onome što je zabranjeno vjerom.
Što se tiče drugog slučaja, njegova konstatacija da je to učinio jer su oni ionako nevjernici, nije opravdavajuća za ono što je učinio. Ovaj problem proizlazi iz nepoznavanja jednog velikog pitanja u vjeri, a to je da li se šerijatski tekstovi (naredbe i zabrane) podjednako odnose na nemuslimane kao što se odnose i na muslimane. Izuzetno mnogo pitanja, naročito danas, vezuje se za ovo temeljno pitanje. Ljudi koji žive na Zapadu trebali bi dobro da se upoznaju sa ovom tematikom, jer bi ih njeno nepoznavanje moglo skupo koštati, dok poznavanje iste može da ih riješi mnogih dilema u svakodnevnom životu.
Ispravno mišljenje je ono koje zastupa velika većina islamskih učenjaka, a to je da se svi šerijatski tekstovi podjednako odnose i na nevjernike kao i na muslimane, s tim što kada bi nevjernici i uradili neki od ibadeta koji im je naređen u stanju nevjerstva, to im ne bi bilo validno, jer nemaju osnove, a to je islam.
Doista je mnogo argumenata koji potvrđuju tačnost spomenutog stava, da se šerijatski tekstovi podjednako odnose na nevjernike kao i na muslimane, a jedan od najpoznatijih dokaza za to jesu riječi Uzvišenog Allaha: “Svaki čovjek je odgovoran za ono što je radio, osim sretnika, oni će se u džennetskim baščama raspitivati o nevjernicima: ‘Šta vas je u Sekar (Džehennem) dovelo?’ ‘Nismo’ – reći će – ‘bili od onih koji su molitvu obavljalii od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla.’” (El-Mudesir, 38-47) Ovaj ajet jasno ukazuje na to da razlog zbog kojeg su nevjernici kažnjeni bacanjem u Džehennem jeste i to što nisu obavljali namaz. Da im to nije bila obaveza, Allah ih ne bi kažnjavao zbog toga.
Ako smo to ispravno shvatili, tj. da se šerijatski tekstovi podjednako odnose na nevjernike kao i na vjernike, onda kažemo da ako taj postupak nije dozvoljen u pogledu muslimana, onda nije dozvoljen ni u pogledu nemuslimana. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com