Post putnika

Putniku je dozvoljeno da prekine svoj post, ali trebaju se ispuniti određeni uslovi. Njegovo putovanje treba da je dugo, ili ispunjava dužinu koja se smatra putovanjem (po ovom pitanju je poznato da ulema ima različite poglede), da izađe izvan naseljenog mjesta. Večina uleme smatra da ne treba da prekida post, sve dok ne napusti gradske granice, Oni smatraju da putovanje nije zapravo počelo, sve dok se ne napuste granice grada, i da je on još uvjek prisutan u svome gradu. Allah kaže: ’Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti…’ (2;185).
On se ne računa kao putnik sve dok ne napusti svoj grad, dok god je u njemu, on nije putnik, pa mu nije dozvoljeno skraćivanje namaza. Njegovo putovanje takođe ne smije biti sa nijetom da čini nešto haram, prema većini uleme, niti sa nijetom da izbjegne post.
Putniku je dozvoljeno prekinuti post, prema idžmau, bez obzira da li je u stanju da posti ili ne, bilo da mu je teško ili ne. Čak i ako mu je put lagan, i ima ko će ga služiti na putu, ipak mu je dozvoljeno da prekida post i skraćuje namaze. (Majmoo’ al-Fataawaa , 25/210).
Ko god je odlučio da putuje u Ramazanu, ne bi trebao da ima nijet prekidanja posta, sve dok stvarno ne odputuje, jer uvijek se može desiti nešto što ga na primjer spriječi da odputuje. (Tafseer al-Qurtubi, 2/278).
Putnik ne bi trebao da prekida svoj post, sve dok ne prođe naseljene kuće svoga mjesta, već tek nakon što njih prođe, dozvoljeno mu je prekinuti post.Isto tako, ako leti avionom, nakon što avion uzleti i izađe izvan granica grada, dozvoljeno mu je prekinuti post. Ako je aerodrom izvan grada, on može prekinuti svoj post na njemu, ali ako je aerodrom u sklopu grada, ne bi trebalo da prekida post na njemu.Ako sunce zađe, i putnik se omrsi na zemlji, a zatim leti sa avionom, pa ponovo vidi sunce, ne treba da prkida sa jelom, jer je on već ispostio svoj dan, a čin ibadeta koji je završen, nemože se povratiti.
Ako avion poleti prije nego sunce zađe, a on želi da isposti svoj dan na putu, nek ne prekida post dok god ne vidi da je sunce zašlo, a on se nalazi bilo gdje u zraku. Nije dozvoljeno pilotu da spusti avion na visinu sa koje se ne vidi sunce, samo da bi ljudi prekinuli post, jer je to varanje, ali ako on spusti avion na određenu visinu gdje se sunce ne vidi iz nekog drugog razloga, onda se post može prekinuti. (Ibn Baaz, usmeno).
Ko putuje u neko mjesto i nijet mu je ostati tamo više od četiri dana, mora postiti, prema večini uleme. Pa ako neko putuje da bi studirao na primjer izvan svoje zemlje, nekoliko mjeseci ili godina, onda prema večini uleme, uključujuči sva četiri imama, on se računa kao mještanin, i mora klanjati i postiti svoje dane.
Ako putnik prolazi kroz neki grad, a ne svoj u kojem je mještanin, ne mora postiti, osim ako tu ne namjerava ostati duže od četiri dana, jer u tom slučaju mora postiti, jer se tada na njega primjenjuju obaveze mještanina. (Fataawa al-Da'wah Ibn Baaz 977).
Ko god počne postiti dok se računa kao mještanin, a zatim počne sa putovanjem u toku dana, dozvoljeno mu je prekinuti post, jer Allah dozvoljava putovanje uopšteno kao legitiman razlog za prekid posta: ’Ko od vas u tom mjesecu bude kod kuće, neka ga u postu provede, a ko se razboli ili na putu zadesi, neka isti broj dana naposti…’ (2;185).
Osobi koja običava putovati se dozvoljava da ne posti ako ima kuću u koju se vraća, kao kurir koji služi muslimanima, ali i taxisti, piloti, čak i ako je njihovo putovanje dnevno, ali su dužni napostiti poslije te dane. Isto važi i za mornare, koji imaju kuću na kopnu, ali ako mornar ima svu porodicu i sve što mu treba sa sobom na brodu, i stalno je na putu, onda mu nije dozvoljeno da prekida post niti da skraćuje namaze.
Što se tiče nomada beduina koji putuju iz ljetnih domova u zimske, dozvoljava im se prekid posta i skraćenje namaza, ali
kad se već smjeste u jednu od tih kuća, nek ne prekidaju post niti ne skraćuju namaze, čak i ako slijede svoja stada. (Majmoo’ Fataawa Ibn Taymiyah , 25/213).
Ako putnik stigne u toku dana, tu postoji razlika među ulemom da li će prekinuti sa jelom ili ne. (Majmoo’ al-Fataawa, 25/212). Ali da bi bio na sigurnijoj strani, bolje mu je da prestane jesti i piti, zbog poštovanja mjeseca, ali on mora napostiti taj dan kasnije, svejedno bilo da je prestao jesti ili ne nakon stizanja u to mjesto.
Ako putnik započne Ramazan u jednom mjestu, a zatim putuje u mjeto gdje su ljudi zapostili dan prije ili kasnije, onda nek slijedi ljude u tom gradu, pa nek završi Ramazan kad i oni, čak i ako to znači da mora da posti duže od 30 dana, jer kaže Resul, s.a.v.s.: Postite kad svi poste, a prekidajte post kad svi prekidaju. Ako to znači da će njegov post biti kraći od 29 dana, on mora da ih namiri nakon Eida (bajrama), jer hidžretski mjesec nemože biti manji od 29 dana.(Fataawa al-Shaykh ‘Abd al-‘Azeez ibn Baaz: Fataawa al-Siyaam, Daar al- Watan, pp. 15-16).

Iz knjige “70 mesela o postu”
Autor: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://mojislam.com/wp-content/uploads/2019/05/70_mesela_o_postu-1.pdf