POST ZA ISKUP (KEFARET)

Alejkumusselam. Onaj ko u danu Ramazana, ko nije musafir niti bolestan, namjerno polno opći sa svojom ženom učinio je veliki grijeh, dužan je da naposti taj dan i da izvrši kefaret koji se sastoji da uradi jednu od tri stvari: oslobađanja roba (a pošto ih danas nema ovo se ne može ni izvršiti), ili uzastopnog posta dva hidžretska mjeseca ili hranjenja 60 siromaha. Ovaj kefaret (otkup) je došao u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Buharija, Muslim i ostali, ali samo za polno općenje. Šafije i hanabile su na tome da se ovaj kefaret čini samo za polno općenje jer je dokaz došao samo za to. Dok su malikije i većina hanefija na tome da se ovaj kefaret kijasom (analogijom) propisuje i na onog ko se namjerno omrsi u danu Ramazana jelom i pićem. Ispravniji stav je ono na čemu su šafije i hanabile, tj. da se kefaret uzastopnog posta dva hidžretska mjeseca (ili hranjenja 60 siromaha) odnosi samo na onog ko polno opći u danu Ramazana jer dokaz samo za to postoji. Nije mi poznato da je neko od učenjaka rekao da se zbog davanja krvi u danu Ramazana treba izvršti ovaj kefaret.
Sa druge strane, pitanje kvarenja posta zbog izlaska (davanja) krvi je ono oko čega učenjaci imaju podijeljen stav. Hanabile su na tome da to kvari post zbog hadisa: “Omrsio je se onaj koji čini hidžamu i onaj kome se čini” (Ebu Davud i Ibn Madže, a hadis je ocijenjen vjerodostojnim od strane muhaddisa). Jer onaj kome se čini hidžama izvadi mu se krv.
Većina ostalih učenjaka, od kojih su i tri mezheba: hanefije, malikije i šafije, su na tome da hidžama (a time i izlazak krvi iz tijela) ne kvari post. Ovaj stav je i ispravan zbog sljedećih dokaza:
1- Hadisa kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu u kojem je došlo je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, urađena hidžama a postio je i urađena mu je hidžama a bio je muhrim (tj. zanijetio obrede Hadždža i Umre). Dovoljan je ovaj dokaz da presudi po ovom pitanju.
2- Hadis od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, u kojem on kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, dao olakšicu postaču u poljupcu (njegove žene) i hidžami. Bilježe ga Darekutni i Ibn Huzejme a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim. Ovaj hadis ukazuje da je hadis sa kojim hanabile dokazuju svoj stav “Omrsio je se onaj koji čini hidžamu i onaj kome se čini” derogiran, jer davanje olakšice dolazi nakon zabrane. Na tome da je ovaj hadis derogiran je većina učenjaka.
3- Predaja od Enesa, radijallahu anhu, koja govori zašto je činjenje hidžame bilo mekruh (pokuđeno), tj. zbog tjelesne slabosti koju uzrokuje. Upitan je Enes, radijallahu anhu, da li su oni činjenje hidžame od strane postača smatrali pokuđenom? Odgovorio je: “Ne, nego samo sbog slabosti (koju ona uzrokuje)”. Ovo bilježi Buharija u svom Sahihu.
4- Hadis kojeg bilježe Darekutni i Bejheki sa pouzdanim ravijama da je Enes, radijallahu anhu, rekao: “U početku je postaču hidžama bila pokuđena, Džaferu ibn ebi Talibu, radijallahu anhu, je urađena hidžama a postio je, pa je pored njega naišao Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem i rekao: “Omrsili su se ova dvojica (Džafer i onaj koji mu je radio hidžamu)”, zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poslije toga dao olakšicu u hidžami”.
Nema sumnje da ovi dokazi potvrđuju ispravnost onoga na čemu je većina učenjaka, tj. da hidžama a time i davanje krvi ne kvare post. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com