PROMJENA MJESTA KLANJANJA SUNETA NAKON FARZA

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Hadisi o mjestu klanjanja nafile nakon farza

O promjeni mjesta klanjanja nafile nakon farza prenose se tri hadisa:

Prvi hadis:

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Imam ne treba da klanja nafilu na svom mjestu (gdje je klanjao farz)“.
Hadis bilježi Buharija u svom Sahihu mu'allekan, tj. bez lanca prenosilaca hadisa, u obliku temrida „juzkeru“ koji ukazuje na slabost, a zatim kaže Buharija: „ve lem jesihhu“, što znači: „a nije vjerodostojno“.

Nema razilaženja među muhaddisima oko slabosti ovog hadisa. Kaže Ibn Hadžer (Fethul-bari 2/335) da ga je Buharija ocijenio slabim zbog slabosti u senedu i poremećnosti hadisa, sa ovim hadisom se izdvojio ravija Lejs ibn ebi Sulejm, a on je slab.

Drugi hadis:

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zar je nekome od vas teško kada klanja da se pomjeri ili naprijed ili nazad ili desno ili lijevo“.

Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed. Slabim su ga ocijenili Buharija, Ibn Hadžer, Ševkani, Albani, Šu'ajb Arnaut i mnogi drugi. Hadis je veoma slab zbog nepoznatog stanja (džehalea) dvojice ravija: Ibrahim ibn Ismaila i Hadždžadž ibn ‘Ubejda, kao i zbog slabosti ravije Lejsa ibn ebi Sulejma.

Treći hadis:

Od Mugire ibn Š'ubeta, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Imam ne treba da klanja na svom mjestu gdje je klanjao farzove sve dok se ne pomjeri sa njega“. Kaže Ebu Davud: ‘Ata’ El-Hurasani nije doživio Mugiru ibn Š'ubeta.
Bilježe ga Ebu Davud i Ibn Madže. Hadis je slabim ocijenio Ebu Davud, Ahmed, Ibn Hadžer i Šu'ajb Arnaut zbog prekida seneda hadisa.

Prema tome, nije ništa vjerodostojno prenešeno oko promjene mjesta imama i muktedije radi klanjanja nafile nakon farza.

Predaje ashaba po ovom pitanju

Prenosi Buharija u svom Sahihu sa vjerodostojnim lancem prenosilaca (kako je ocijenio Ibn Hadžer) od Nafi'e da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, klanjao na svom mjestu gdje je klanjao farz namaz, a tako je radio i Kasim ibn Muhammed ibn Ebi Bekr.

Dok Ibn ebi Šejbe prenosi u svom Musannefu od Alije, radijallahu anhu, da je rekao: „Od suneta je da imam ne klanja nafilu dok ne promijeni svoje mjesto“. Prenosi Ibn Kudame od imama Ahmeda da je rekao: „Nije mi ovo poznato od nekoga drugog mimo Alije“. A Ibn Hadžer je ovaj rivajet ocijenio dobrim.

Stavovi učenjaka po ovom pitanju

Oko promjene mjesta klanjanja nafile nakon farza učenjaci imaju tri mišljenja:

Prvo mišljenje: da imam i muktedija klanjaju nafilu na mjestu gdje su klanjali farz, tj. da nije od suneta da se mijenja mjesto.

Ovo je stav Ibn Omera, radijallahu anhuma, Kasima ibn Muhammeda, Ebu Davuda i drugih.

Dokaz za ovo je sljedeće:

1- nije potvrđeno u vjerodostojnim hadisima da je sunet ili mustehab mjenjati mjesto

2- prenešeno je od Ibn Omer, radijallahu anhuma, da je tako postupao, a opštepoznato je da je on najdosljednije slijedio postupke Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

3- potvrđene sunete je u osnovi mustehab klanjati kod kuće, a ne u mesdžidu, što je potvrđeno riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nije prenešeno da je on sunete klanjao u mesdžidu.

Drugo mišljenje: da je mustehab klanjaču, imamu i muktediji, da promijene mjesto klanjanja nafile nakon farza.

Ovo je stav džumhura učenjaka od hanefija, malikija, šafija i hanabila. (El-Mevsu'atu el-fikhhijje el-kuvejtijje 12/155-156)

Njihovi argumenti su:

1- gore spomenuti hadisi
Komentar: svi hadisi su slabi i ne može se sa njima dokazivati preporučenost ovog postupka.

2- Hadis od Muavije, radijallahu anhu, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu. U njemu je došlo da je Saib ibn Jezid, čim bi klanjao džumu, ustao i klanjao nafilu, pa mu je Muavija rekao: „Nemoj to više raditi, kada klanjaš džumu ne spajaj je sa drugim namazom (nafilom) sve dok ne progovoriš ili ne izađeš, jer nam je tako naredio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da se ne spaja namaz (farz) sa namazom (nafilom) sve dok ne progovorimo ili ne izađemo“.

Komentar: od suneta je da klanjač zikri poslije farz namaza poznati zikr i time je ispunio spomenutu zabranu spajanja farza i nafile jer je progovorio. A i ako bi promijenio mjesto da klanja nafilu zbog spomente zabrane spajanja farza i nafile u hadisu, recimo jer mu se žuri da ide svojim poslom, time se ne može dokazivati da je mustehab ili sunet promijeniti mjesto klanjanja nafile nakon farza.

3- Kur'anskim ajetom iz sure Ez-Zulzile: „Toga Dana će ona (Zemlja) vijesti svoje kazivati“ (Ez-Zulzile, 4.). Došlo je u hadisu kod Tirmizija i Ibn Hibbana da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio kakve će vijesti kazivati, pa je rekao: „Njene vijesti su da će svjedočiti za svakog roba i robinju šta su radili na njoj, govoreći: radio je to i to dana tog i tog. Ovo su njene vijesti“.

Kažu: kada klanjač promijeni mjesto klanjanja svako mjesto će mu svjedočiti na Sudnjem danu da je tu klanjao.

Komentar: Spomenuti hadis je slab, slabim su ga ocijenili albani i Šu'ajb Arnaut, jer je u njegovom senedu ravija Jahja ibn ebi Sulejman za kojeg Buharija kaže da je jako slab (munkerul-hadis). Sa druge strane, u ajetu nije došlo da će Zemlja svjedočiti za nečija dobra djela, nego prenositi vijesti šta se desilo na njoj. Pa ako kažemo da je to mustehab radi svjedočenja Zemlje, zašto ne bi bilo mustehab da ciljamo postiti ili davati sadaku na raznim mjestima kako bi ta mjesta za nas svjedočila na Sudnjem danu da smo radili te ibadete na tim mjestima? Nije mi poznato da je to neko rekao za post i sadaku. Ibret je u tome da li je to mijenjanje mjesta klanjanja nafile prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili nije? A nije. Da je to bilo propisano i preče da se čini bilo bi prenešeno u makar jednoj vjerodostojnoj predaji.

Treće mišljenje: da je imamu propisano da promijeni mjesto, a za muktediju ima širine da klanja na svom mjestu.

Prenosi hanefijski učenjak El-Kasani (Bedai'us-sanai'a 1/285) da je pokuđeno imamu da klanja bilo šta od suneta na mjestu gdje je klanjao farz zbog hadisa Ebu Hurejre, radijallahu anhu, (naveo je hadis) a to nije pokuđeno muktediji. Pokuđeno je samo imamu, da ne bi onoga ko uđe navelo da pomisli da klanja farz, a nije muktediji jer nema te opasnosti, iako je i muktediji mustehab da promijeni mjesto kako bi razbio safove klanjača i otklonio zabunu.

Hanbelijski učenjak Ibn Kudame prenosi od imama Ahmeda (El-Mugni 1/403) da imam ne treba da klanja nafilu na mjestu gdje je klanjao farz, jer je tako rekao Alija, radijallahu anhu. A nema smetnje da muktedija klanja na mjestu jer je to radio Ibn Omer, radijallahu anhu.

Odabrano (radžih) mišljenje

Odabrano mišljenje je prvi stav učenjaka, tj. da imam i muktedija klanjaju nafilu na mjestu gdje su klanjali i farz, a Allah zna najbolje.

Razlozi koji idu u prilog ovom opredjeljenju su sljedeći:

– svetri hadisa od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o promjeni mjesta klanjanja nafile nakon farza su slabi, dva od njih su jako slabi, pa tako ovi hadisi ne mogu biti dokaz u potvrđivanju ovog suneta.

– od dva ashaba se prenose suprotni stavovi, a kada se oni raziđu trebamo se vratiti na sunet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a kao što sam već spomenuo u sunetu nema ništa vjerodostojno.

A ako bi već davali prednost jednom od njih dvojice, opštepoznato je da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, najdosljednije od svih ashaba slijedio sunet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pa ako bi i pravili spoj između ova dva hadisa, najbliže je ono što se prenosi od imama Ahmeda.

– sa hadisom Muavije, radijallahu anhu, se ne može dokazivati da je mustehab promijeniti mjesto klanja nafile poslije farza, nego da se ne spaja nafila sa farzom na dva spomenuta načina: govorom (zikrom) ili izlaskom.

– a što se tiče promjena mjesta sedžde kako bi Zemlja svjedočila na Sudnjem danu da smo tu učinili sedždu- da je to bilo značenje i smisao ajeta, to bi nam pojasnio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a i on sam bi praktikovao taj čin.

I na kraju, klanjanje namaza, farzova i nafila, je najčešće dobro djelo koje je radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa zar je moguće da promjena mjesta klanjanja nafile nakon farza bude sunet ili mustehab, a da to nije prenešeno ni riječima ni djelom ni u jednom jedinom vjerodostojnom hadisu pored svakodnevnog klanjanja namaza? I da se potvrda toga prenosi samo od jednog ashaba, Alije, radijallahu anhu, za čiju predaju kaže imam Ahmed: „Nije mi ovo poznato od nekoga drugog mimo Alije, radijallahu anhu“.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com