Već duže vrijeme čitam i slušam mnoga predavanja, kao i odgovore na pitanja, ali nigdje nisam još došao do konkretnog odgovora. Zanima me kakav je propis za čovjeka koji (znam da nema opravdanja za propuštanje namaza, pogotovo džume), “opravdano” propusti džuma-namaz? Konkretno, evo pitanje iz primjera: Čovjek je vozač kamiona, u vrijeme džuma-namaza nađe se na mjestu gdje nema džamije i ljudi s kojim bi mogao obaviti namaz, ali za recimo sat vremena dođe na mjesto gdje može klanjati, da li je on dužan tada klanjati džuma-namaz ili podne, ili pak neće klanjati ništa do ikindije?
KVIZOVI I IGRE
Dodaj Moj Islam
Dodaj Moj Islam
na početni ekran
-
1
Tapni ⋮ meni u gornjem desnom uglu Chrome-a
-
2
Skrolaj i tapni „Dodaj na početni ekran"📲 Dodaj na početni ekran
-
3
Tapni „Dodaj" u dijalogu koji se pojavi
Ikonica će se pojaviti na početnom ekranu telefona
Potrebno je da se prijaviš za unos odgovora.
Uvaženi brate u vjeri, koliko vidim vaše pitanje se tiče klanjanja džuma-namaza za osobu koja je putnik / musafir.
Kada islamski učenjaci spominju osobe na koje se ne odnosi obaveznost džuma-namaza, spominju i putnika / musafira. Osoba koja se po šerijatskim smjernicama i odrednicama smatra putnikom nije obavezna da klanja džuma-namaz, a ako bi ga klanjao (u džematu, a ne on kao pojedinac) njegov namaz je validan.
Zabilježeno je da je Allahov Poslanik više puta odlazio na putovanja, ali nikada nije zabilježeno da je na putu klanjao džumu, pa čak kada je bio na Oproštajnom hadždžu u kojem je dan Arefata bio u petak, Allahov Poslanik nije klanjao džumu, već je spojeno i skraćeno klanjao podne i ikindiju.
Govoreći o pitanju džuma-namaza u pogledu putnika, Ibn Kudame je kazao: “A što se tiče putnika, većina učenjaka smatrala je da on nije obavezan da klanja džuma-namaz. Tog stava bio je imam Malik u Medini, Es-Sevri u Iraku, Šafija, Ishak, Ebu Sevr, a prenosi se da je tog stav bio ‘Ata, Omer ibn Abdul-Aziz, El-Hasan i Ša’bi… Naš (misli na hanbelijsku pravnu školu) dokaz, da džuma-namaz nije obavezan musafiru jeste taj da Allahov Poslanik ne bi klanjao džuma-namaz tokom putovanja.
Tokom obavljanja Oproštajnog hadždža kada je dan Arefata bio u petak, Allahov Poslanik tog dana spojeno je klanjao podne i ikindiju, i nije klanjao džumu. Isto tako, četverica pravednih halifa, radijallahu anhum, također su obavljali hadž ili odlazili na druga putovanja i niko od njih nikada nije klanjao džuma-namaz na putu. Isto tako, to je bila stalna praksa ostalih ashaba Allahovog Poslanika i onih koji su došli nakon njih…. Ovo se može smatrati konsenzusom po ovom pitanju, koji je zasnovan na vjerodostojnom sunnetu Allahovog Poslanika, i stoga nije dopušteno postupati suprotno tome.” (El-Mugni, str. 2/250)
U spomenutoj situaciji, čovjek koji u vremenu džume prolazi kroz mjesta u kojima nema mesdžida i u kojima se ne klanja džuma, nakon što stigne u mjesto gdje može da klanja (ako su ljudi već klanjali), on će se ponašati kao da nije petak, tako da će klanjati podne dva rekata, a ako ima potrebu, može da spoji ikindiju sa podne-namazom, tako što će svaki od spomenutih namaza klanjati po dva rekata, sa jednim ezanom i dva zasebna ikameta.
Ako se putnik, prolazeći kroz mjesto u kojem se klanja džuma, zaustavi i klanja džuma-namaz, njegov džuma-namaz je validan i u toj situaciji (po jačem mišljenju) ne može da spoji ikindija-namaz sa džumom, već mu je obaveza da ikindija-namaz klanja nakon nastupanja ikindijskog vremena. A Allah najbolje zna!
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com