PROPIS GLEDANJA ŽENA U DAIJU ILI ALIMA (UŽIVO ILI PREKO INTERNETA)

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Odgovor na ovo pitanje se vraća na poznatu mes'elu propisa gledanja žene u tijelo muškarca.

Nema razilaženja među učenjacima da je ženi zabranjeno gledati u tijelo muškarca u dva stanja:

Prvo – ako gleda u golo stidno mjesto (avret) muškarca, i to ono što je između pupka i koljena kod muškarca, što je avret po većini učenjaka ovog Ummeta.

Drugo – ako gleda u tijelo muškarca sa strašću i uživanjem.

Mimo ova dva stanja učenjaci se razilaze oko propisa gledanja žene u tijelo muškarca (koji joj nije mahrem) na tri mišljenja.

Prvo mišljenje – zabrana gledanja ženi u muškarca koji joj nije mahrem, kao što je i njemu zabranjeno da gleda u nju.

Na ovom mišljenju su Šafija po jednom od dva njegova mišljenja i Ahmed u jednom rivajetu. (Mugnil-muhtadž 3/123, El-Insaf 8/25)

Ovu zabranu dokazuju sljedećim:

1 – Riječima Uzvišenog: „A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim“. (En-Nur, 31.)

Kažu: naređeno je ženama da obaraju pogled kao i muškarcima.

Komentar: U vjerodostojnim hadisima je pojašnjeno da se obaveza obaranja pogleda žena ne odnosi na gledanje u muškarce.

2 – Hadisom od Ummu Seleme, radijallahu anha, u kojem ona kaže da su ona i Mejmuna bile kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je došao Ibn Ummi Mektum, radijallahu anhu, i ušao kod njih. A ovo je bilo nakon što je naređen hidžab ženama (tj. pokrivanje čitavog tijela). Pa je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Pokrijte se od njega“. A Ummu Seleme je rekla: „O Allahov Poslaniče, zar on nije slijep, ne vidi nas niti nas zna?“ On je odgovorio: „Jeste li vi slijepe? Zar ga ne vidite?“.

Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ahmed i Ibn Hibban. Slabim su ga ocijenili Ahmed, Bejheki, Ibn Abdulberr, Kurtubi, Albani, Šuajb Arnaut i drugi. Vjerodostojnim ga ocjenjuje Tirmizi, a drugi muhaddisi su ukazali da je u tome pogriješio.

Razlog slabosti je ravija Nebhan, oslobođeni rob Ummu Seleme, radijallahu anha, koji nije poznat (medžhul), kao što kažu Ahmed, Ibn Abdulberr i Ibn Hazm.

Oni koji dokazuju sa ovim hadisom kažu: da je ženama dozvoljeno da gledaju u muškarce ne bi im Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se pokriju pred čovjekom koji je slijep, nego im je pojasnio da je to zbog toga što one njega vide.

Komentar: Hadis je slab, sa njim se ne može dokazivati ovo pitanje, naročito kada imamo u vidu vjerodostojne hadise koji će doći, inšallah, a koji su oprečni ovom.

3 – Razumski dokaz: Analogno zabrani muškarcu da gleda u ženu zabranjeno je i ženi da gleda u muškarca, jer su oboje ljudske vrste. Takođe, smisao zabrane je strah od padanja u fitnu, a ta karakteristika je jače izražena kod žena nego kod muškaraca, jer su žene više podložne strastima i osjećanjima.

Drugo mišljenje – dozvola gledanja ženi u muškarca koji joj nije mahrem.

Naravno, mimo gledanja u avret i ako se ne boji da će to gledanje izazvati fitnu, kao i da ne gleda sa strašću.

Ovo je stav hanefija, Šafije po njegovom drugom stavu i hanbelija. (Bedai'us-sanai'i 5/122, Tebjunul-hakaik 6/18, Nihajtul-muhtadž 6/194, El-Mugni 6/563, El-Insaf 8/25)

Argumenti sa kojima dokazuju su sljedeći:

1 – Hadis od Aiše, radijallahu anha, u kojem kaže: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, me skrivao svojim ortačem (u rivajetu: gledala je preko njegovog ramena), a ja sam gledala u Abesince koji su igrali (ratnu igru) u mesdžidu sve dok mi nije dosadilo“ (ovo je bilo na dan Bajrama). Hadis je mutefekun alejhi.

Kaže Ibn Hadžer (Nejlul-evtar 6/248) da je u nekim rivajetima hadisa došlo da je to bilo na dan kada je došla delegacija iz Abesinije, a to se desilo sedme godine po Hidžri. Aiša, radijallahu anha, je tada imala 16 godina, što znači da je bila punoljetna.

2 – Hadis od Fatime bin Kajs, radijallahu anha, da joj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Provedi iddet kod Ibn Ummi Mektuma, jer je on slijep, možeš skidati svoju odjeću dok si kod njega“. A u rivajetu kod Muslima: „Jer ti kada skineš svoju odjeću neće te vidjeti“. Hadis je mutefekun alejhi.

3 – Hadis od Džabira, radijallahu anhu, u kojem opisuje šta je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio na dan Bajrama: počeo je sa bajram namazom prije hutbe bez ezana i bez ikameta, a onda održao vaz. Zatim je sa Bilalom otišao kod žena i vazio i njima. Hadis je mutefekun alejhi.

Nema sumnje da su žene gledale u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i Bilala, radijallahu anhu.

Treće mišljenje – ženi nije dozvoljeno da gleda muškarca koji joj nije mahrem u njegova prsa, leđa, butine i cjevanice, a dozvoljeno joj je da gleda u njegovo lice, vrat, ruke, stopala osim ako to gleda sa strašću.
Ovo je stav malikija. (Šerhu Mineul-dželil 1/146, Eš-Šerhu es-sagir 1/403)

Odabrano (radžih) mišljenje

Neki učenjaci pokušavaju napraviti spoj između ovih kontradiktornih hadisa, pa kažu da se hadis Ummu Seleme, radijallahu anha, odnosi na žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem (tj. da njima nije dozvoljeno gledanje), a hadisi Fatime i Džabira, radijallahu anhum, odnose se na ostale žene (tj. da je njima dozvoljeno). Ovo tumačenje su podržali Ahmed, Ebu Davud, El-Munziri i Ibn Hadžer. Međutim, hadis Aiše, radijallahu anha, remeti ovo tumačenje.

Ispravan stav je, Allah zna najbolje, drugo mišljenje učenjaka, tj. dozvola gledanja žene u muškarca koji joj nije mahrem mimo avreta ako se ne boji da će to izazvati fitnu i ako ga ne gleda sa strašću.

Hadisi Fatime, Aiše i Džabira, radijallahu anhum, definitivno presuđuje po ovom pitanju.

Ono što podupire ovo mišljenje je praksa muslimana od samog početka islama: žene muslimanke su izlazile van kuće na pijace, putovanja, mesdžide potpuno pokrivene kako ih ne bi vidjeli muškarci, a muškarcima nije bilo naređeno da pokrivaju svoja tijela kako ih ne bi vidjele žene, što ukazuje na različit propis dva spola po ovom pitanju. (El-Mugni 6/564, Nejlul-evtar 6/48)

Neki savremeni učenjaci, poput Abdullaha Es-Silmija, ovu dozvolu ograničavaju time da gledanje žene u muškarca bude površno, a ne sa udubljivanjem i zagledanjem u detalje njegovog tijela što bi moglo kod nje izazvati strasti i odvesti je u fitnu.

Prema tome, dozvoljeno je ženama gledati daije, šejhove i učene uživo ili preko interneta. S tim da njihovo gledanje u muškarce bude površno, a ne sa udubljivanjem i zagledanjem u detalje njihovih tijela jer bi to moglo kod njih izazvati strasti i odvesti ih u fitnu.

Ve billahi tevfik.

Odgovorio na pitanje: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.ehlus-sunne.ba