Propis odlaska na hadz za umrlog koji nije obavljao namaz?

Alejkumusselam.

Odgovor na ovo pitanje vraća se na poznatu meselu propisa ostavljača namaza.
Rezime govora o propisu ostavljača namaza je sljedeći:
Nema razilaženja među učenjacima da onaj ko ostavi namaz negirajući obavezu klanjanja ili onaj ko klanja a negira da je obaveza klanjati da je on murted, tj. otpadnik od vjere. I na ovome je idžma učenjaka. Iz ovoga se izuzima osoba koja je tek primila islam ili koja živi daleko od muslimanske zajednice tako da je moguće da ne zna za obaveznost klanjanja. Ova dvojica se ne tekfire sa njihovim negiranjem nego se upoznaju sa propisom pa ako nakon toga zanegiraju tek onda su murtedi.
A onaj ko ostavi namaz iz ljenosti i nemarnosti potvrđujući njegovu obaveznost oko kufra ove osobe postoji poznato razilaženje među učenjacima.
Poznata su dva stava učenjaka oko propisa ostavljača farz namaza zbog lijenosti i nemarnosti:
Prvi: da je on veliki griješnik, međutim nije kjafir.
Ovo je stav Sevrija, Ebu Hanife, Malika, Šafije u poznatijem stavu od njega i Ahmeda u jednom od dva rivajeta.
Drugi: da je ostavljač namaza kjafir, tj. onaj koji je izašao sa tim iz Islama.
Ovo je stav Se’id ibn Džubejra, Š’abija, Nehaija, Evzaija, Ibn Mubareka, Ishaka, Ahmeda u ispravnijem rivajetu od njega, Šafije u manje poznatom stavu od njega, također ashaba Omera, Mu’aza ibn Džebela, Abdurrahmana ibn Aufa, Ebu Hurejre i drugih, radijallahu anhum.
U fikhskim knjigama se prenose kontradiktorne tvrdnje, jedna da je prvi stav, stav džumhura učenjaka a druga da je drugi stav, stav džumhura učenjaka, a prva je prihvatljiva ako se gleda na imame mezheba, a druga je prihvatljiva ako se gleda na brojnost učenjaka selefa i ashaba.
Dokazi i jednog i drugog stava su mnogobrojni i ukazuju na ono što se sa njima dokazuje, dok istovremeno tim istim dokazima se prigovara i odgovara sa suprotne strane na prihvatljiv način. Iznošenje ovih dokaza bi uzelo mnogo prostora.
Bliži stav ispravnom, Allah zna najbolje, jeste da osoba koja nije nikako klanjala namaz se tretira kao otpadnik, murted. Dok osoba koja nekada klanja, nekada ne klanja, svejedno bilo da više propušta namaza nego što klanja ili obrnuto, ispravno je da se ona tretira muslimanom, velikim griješnikom.
Prema tome, pošto osoba za koju pitaš nije nikako klanjala, za nju ne treba obavljati hadž bedel, a i da se obavi on nije valjan niti umrli od njega ima koristi.

Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić