PROPIS SAHRANJIVANJA KJAFIRA OD STRANE MUSLIMANA

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Nema razilaženja među islamskim pravnicima da nije dozvoljeno muslimanu da ukopa kjafira pa makar mu bio rodbina osim u nuždi.

Primjer nužde je da nema niko dugi ko će ga ukopati od kjafira, u tom slučaju je vadžib muslimanima da ga ukopaju. (Hašijetu Ibn Abidin 1/597, Hašijetu ed-Dusuki 1/403, Revdatut-talibin 2/119)

Način ukopavanja treba biti takav da se ne ukopava u pravcu naše Kible jer nije musliman, niti u pravcu njihove kible jer je ona lažna.

Takođe, ne usmjerava se prema nekom određenom pravcu, nego se ukopava bez vođenja računa o sunnetu ukopavanja mejita.

Od dokaza da je obaveza muslimanima u nuždi (kada nema nikoga od kjafira da ga ukopa) ukopati kjafira su sljedeći argumenti:

Hadis od Alije, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je obavijestio Poslanika, sallallahu alehi ve sellem, da je umro njegov amidža Ebu Talib, pa mu je on rekao: „Idi i zakopaj ga“. Bilježi ga Ebu Davud, Nesai, Ahmed, Bejheki i Ebu J'ala. Slabim su ga ocijenili Ibn Medini, Bejheki i Šuajb Arnaut, a vjerodostojnim Ed-Dijau Makdisi, Albani, Abdulkadir Arnaut i Ejmen Salih Š'aban.

Drugi argument je postupak Poslanika, sallallahu alehi ve sellem, sa ubijenim mušricima u bici na Brdu, bačeni su u (nezatrpani) bunar El-Kalib. (hadis je mutefekun alejhi)

Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudiji o propisu ukopavanja oca mušrika od strane sina muslimana, kakav je propis ako učestvuje u kupanju, ukopavanju i običajima kjafira pri ukopu? (Fetava el-ledžentu ed-daime, broje fetve 13477)

Odgovor: Osnova kod kjafira kada umre je da ga ukopaju njegovi rođaci kako ne bi uznemiravao ljude, ne gasuli se, ne umotaje u ćefine niti mu se klanja dženaza. Ko uradi drugačije (od spomenutog) ili učestvuje sa kjafirima u njihovim običajima, na njemu je da se pokaje i traži oprost od Allaha, da bi mu Allah oprostio. (potpisnici fetve su: Abdullah Gudejan, Abdurrezzak ‘Afifi i Abdulazizi bin Baz)

Prema tome, postavlja se pitanje da li je ovo bila nužda što su uradili muslimani mještani Raštelica (općina Hadžići)? Ako je bilo kjafira nemuslimana koji su ga mogli ukopati iako nije imao ni porodicu niti bližu rodbinu, a razumije se iz opisa događaja da je bilo jer su sahrani prisustvovali pravoslavni sveštenici, onda muslimanima nije bilo dozvoljeno to što su uradili. Trebali su obavijestiti najbliže mještane pravoslavce i sveštenika kako bi oni obavili sahranu.

Ve billahi tevfik.
Izvor: http://www.ehlus-sunne.ba

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com