Prisustvovali smo nekoj naučnoj konferenciji i u međuvremenu je umro predsjednik zemlje u kojoj se održavala konferencija i u vrijeme same konferencije. A zemlja je nevjernička. Te je organizator konferencije zatražio da se ustane na minutu šutnje iz žalosti za umrlim.
Kakav je propis ovog ustajanja i trenutka šutnje iz žalosti u opštem propisu ili ako smo natjerani da im se time uljudno pokažemo i da im laskamo?
Ja sam stava da je “lijepo ponašanje/uljudnost/laskanje” veoma lijepa stvar, ali ne kada ide na uštrb vjere! Ne znam da li sam vam ovo ikada ispričao, ali ću sada da ispričam radi koristi.
Priča o Ebu Bekru el-Bakilaniju, rahimehullah, kada je kralj jedne od franačkih država u Endelusu zatražio od jednog muslimanskog kralja da im pošalje jednog od islamskih učenjaka radi rasprave s njihovim kršćanskim učenjacima. Znači islamski učenjak da raspravlja s kršćanskim učenjacima. Pa je poslao Ebu Bekra el-Bakilanija.
Pa kada je došao na to mjesto, a rasprava se odvijala pred kraljem. Pa mu rekoše: “Gledaj, sad ćeš stati pred kralja.” On odgovori: “Hajr, inšallah.” Oni rekoše: “Kod nas je običaj da učiniš kralju sedždu kada dođeš pred njega.” On odgovori: “Ja ne padam na sedždu nikome sem Allahu.” To je bio protokol, kao i danas kod nas što mi kažemo protokol. Kažu: “Takav je običaj, moraš da učiniš sedždu.” On reče: “Ne moram učiniti sedždu.” Rekoše: “Onda nećeš ući.” On reče: “Onda neću ući. Kako hoćete, vi ste mene zvali, onda i ne moram ući.” Rekoše: “Ali, kralj te traži.” On odgovori: “Kako hoćete, ali ja neću sedždu učiniti.” Pa su popričali sa kraljem pa reče: “Nek uđe, neće učiniti sedždu i gotovo.” Pa rekoše: “Onda mu se pokloni. Da dođemo na sredinu, ni ti ni mi. Niti ćeš učiniti sedždu, niti stojati, pokloni se.” On reče: “Ne poklanjam se (ne činim ruku) nikome osim Allahu.” Pa popričaše s kraljem, pa im reče: “Uvedite ga, niti će učiniti sedždu niti će se pokloniti.” Pa mu staviše na ulazu drvo, ne bi li tako ušao poginjući se da se kralj ne naljuti, ali je on okrenuo leđa i tako ušao kod kralja.
Pouka je da nije dozvoljeno krnjiti svoju vjeru sa izgovorom da nećemo uspjeti kod njih. Nećemo ustati iz žalosti, ali možemo izraziti saučešće, jer je inšallah dozvoljeno izjaviti saučešće radi smrti nevjernika, međutim nećemo tražiti oprosta za njih (u saučešću), nego ćemo im preporučiti strpljenje, zamolićemo Allaha da im zamjeni za boljeg predsjednika itd. Ali nećemo ustati iz žalosti jer to nije od naše vjere.
Pojasnit ćemo im da to nije od naše vjere, reći ćemo kako nam je žao zbog predsjednika isl. Ali to se razilazi sa našom vjerom, izjavit ćemo vam saučešće kao što drugima izjavljujemo, ali nećemo ustajati.
Pa nije dozvoljeno ustati iz žalosti, to nije situacija u kojoj smo to nužni uraditi. Šta bi vam uradili i da ne ustanete? Neće vas ponovo zvati na konferenciju? Nije ni obavezna.
Pa je propis da nije dozvoljeno ustati, a Allah najbolje zna.
Odgovorio šejh Osman el-Hamis
Preuzeto od: https://islamhouse.com/bs/main/