Propisi o ugrađivanju spirale i propisi o abortusu?

Budući da pitanje ugrađivanja spirale nije bilo poznato do prije nekih tridesetak godina, o njemu ne možemo naći izjave učenjaka četiri mezheba, već se moramo pozvati na učenjake današnjice.
Ugrađivanje spirale veoma je diskutabilno jer iziskuje viđenje ženinog stidnog dijela tijela, pa makar to bilo od strane druge žene (ginekologa), koji ona u normalnim uvjetima ne smije pokazati nikome osim svome mužu, što ograničava ugrađivanje spirale samo na prijeku potrebu.

Osim toga, postoje drugi, islamom dopušteni načini sprečavanja trudnoće kao što su ejakulacija van maternice ili korištenje kondoma. Posljednja činjenica važna je zbog šerijatskog pravila koje glasi: Ne može se činiti haram pod izgovorom prijeke potrebe, ako za to postoji alternativa, a u spomenutom slučaju postoji alternativa.

Bitna je i činjenica da je spirala štetna po zdravlje žene, što se najčešće ogleda u nekontroliranom krvarenju, koje je dodatni problem ženi koja obavlja namaze, posti i izvršava druge ibadete za koje je uvjetovana pravna čistoća.

Uz sve navedeno, ugrađivanje spirale po zvaničnim statistikama nije potpuno siguran način sprečavanja začeća, tako da, prema podacima, 6% žena koje imaju spiralu ipak ostane u drugom stanju. Ugrađivanje spirale može uzrokovati oštećenja maternice, dodatne upale grlića maternice itd.

Na osnovu spomenutog možemo konstatirati da ugrađivanje spirale u osnovi nije dozvoljeno.

Propis abortusa
S obzirom da je abortus namjerni ili spontani prekid trudnoće, pa se ne može podvesti pod metode sprečavanja začeća, spomenut ćemo ga ovdje zasebno zbog važnosti poznavanja propisa o njemu. Ova je tema posebno bitna i zbog činjenice da živimo u vremenu kada se, prema nezvaničnim podacima koji se mogu naći na internetu, u svijetu godišnje izvrši 46 miliona abortusa, što je 126 hiljada abortusa dnevno. Nažalost, i muslimani su se, u svojoj slabosti i nepoznavanju vjere, uključili u ovaj negativni trend, te je kod mnogih već poodavno abortus postao skoro pa normalna stvar.

Islamski su učenjaci o temi abortusa pisali kompletne studije, u kojima su detaljno objašnjavali propis o abortusu, govoreći o svakoj fazi kroz koju fetus prolazi prije rođenja. Naravno, mi u ovom priručniku nemamo mogućnost da govorimo o tim pitanjima, već ćemo spomenuti samo jednu činjenicu koja bi trebala biti dovoljna glede toga. Islamski učenjaci imaju jednoglasan stav da nije dopušteno počiniti abortus nakon što dijete oživi u majčinoj utrobi, što se dešava 120. dan od trenutka začeća. Abortus bez opravdanog razloga nakon tog perioda učenjaci stavljaju na isti nivo kao i bespravno ubistvo. Svi dokazi koji potvrđuju da je po islamu strogo zabranjeno bespravno proliti tuđu krv, ujedno su i dokazi koji zabranjuju abortus u tom periodu.[1]

U pravnoj enciklopediji El-Mevsu‘atu’l-fikhijje stoji: „Nije poznato da postoji razilaženje među učenjacima da nije dopušteno abortirati nakon što dijete oživi u majčinoj utrobi. Islamski su učenjaci jasno rekli da postoji konsenzus da nije dozvoljno abortirati nakon što djetetu bude udahnuta duša. Također su jednoglasno potvrdili da se abortus u tom periodu smatra ubistvom.“[2]

Nastaviće se inšallah…

Iz knjige

Islamski priručnik bračne intime (Propisi, savjeti i fetve)

Autor: Pezić Elvedin, prof.

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/