Rad na crno

Musliman mora biti primjer vjernosti i lijepa ponašanja ma gdje živio. Neki muslimani koji žive na Zapadu, misle da im je, zato što žive u nevjerničkoj zemlji, dozvoljeno činiti nered, potkradati i pljačkati gdje god i šta god stignu. I time što rade čine nevjernicima ogromnu uslugu – iskrivljuju učenje islama i kaljaju njegovu reputaciju. Muslimanu koji dobije turističku ili boravnu vizu za neku evropsku zemlju i nastani se u njoj (a je li uopće dozvoljeno živjeti u nevjerničkim zemljama?), nije dopušteno bespravno uzimati imetak stanovnika te zemlje. Ako to pak učini, skrnavio je obećanje da će se vladati po zakonima te iste zemlje, i takav je čovjek kradljivac.

Imam El-Buhari zabilježio je predanje u kojem se kaže da se El-Mugira b. Šuba, radijallahu anhu, u neznabožakom periodu družio s nekim ljudima pa ih je pobio i prisvojio njihov imetak. Nakon toga otišao je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i prihvatio islam. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Prihvatam te kao muslimana, ali s tim imetkom ja ništa nemam.”

U Ebu Davudovoj verziji, koju šejh El-Albani smatra vjerodostojnom, stoji da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio ovom ashabu: “Prihvatamo te kao muslimana, ali taj imetak nama ne treba jer si ga stekao izdajnički i prevarom.” Komentirajući ovaj hadis, hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, zapisao je sljedeće: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘…ali s tim imetkom ja ništa nemam’ znače: ja ga neću uzeti jer si ga ti uzeo izdajnički. Iz ovog hadisa zaključuje se da nije dozvoljeno, u mirnodopskim uslovima, izdajnički uzeti imetak od nevjernika…”

Imam Šafi, rahimehullah, kazao je: “Kad musliman, s ugovorom o zaštiti, uđe u neku nevjerničku zemlju čiji stanovnici ratuju protiv islama i mogne se domoći njihove imovine, nije mu dozvoljeno uzeti nimalo njihova imetka. Naime, ako on kod njih ima ugovor o zaštiti i vjernosti, isti takav ugovor i oni kod njega imaju…” (Sintagma “ugovor o zaštiti”, koju spominje imam Šafi, danas nije ništa drugo nego viza na temelju koje se ulazi u neku zemlju.) Slično ovom kazao je i hanefijski pravnik Es-Serahsi.

Dakle, zašto se, ako Poslanik islama i učenjaci ovako kažu, neki ljudi ponašaju kao da žive na Divljem zapadu?! Kradu nevjernički imetak i varaju bezbožnike tvrdeći da je to dozvoljeno i da je to džihad, borba na Allahovu putu, te da je imetak koji ukradu ratni plijen. O, lahkog li džihada i slatkog li ratnog plijena! Možda će se početi govoriti da je šehid onaj ko pogine kradući ili otimajući nevjernički imetak u Evropi. Molim Allaha, Gospodara svjetova, da nas sačuva svih puteva zablude. Borba na Zapadu, nije borba na Allahovu putu, tamo je, više-manje, borba za dunjaluk. Niti se ratni plijen stječe na Zapadu. Niti se tamo može pasti kao šehid. Da nije žalosno, bilo bi smiješno to kako se Iblis poigrao umom nekih ljudi.

Ako je u nekoj državi porez visok (u evropskim zemljama porez je otimačina i golema nepravda) i ako čovjek nema dovoljno da prehrani porodicu, zbog velikih izdataka, tad može raditi nacrno, i nije grešan. U svakom slučaju, bolje je da bude daleko od svega čime bi mogao okaljati ugled islama i muslimanâ. Jer, teško onom ko ljude, bilo djelima ili riječima, bude odvraćao od islama! Teško mu se na Danu konačnog polaganja računa! A Allah, Gospodar tvoj, najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com