Selam alejkum. Imam jedno jako važno pitanje. Imam 23 godine i moji roditelji su me se upravo odrekli. Razlog je momak kojeg sam izabrala ko muža. Inače sam bosanka i poštujem islam. Poštujem i roditelje jer Allah tako predlaže. Nikad ih nisam svjesno uvrijedila. Moji roditelji nisu prihvatili mog momka iz razloga sto nije bosanac. Ali on je isto musliman. Rekli su mi da ako odem sa njim da za mene neće da znaju. 2 godine sam to tako trpila i jednom nije moglo više. Predložio mi je da se uzmemo i ja sam pristala.
Sad moji roditelji neće za mene nista da znaju i odrekli su me se. Vrijeđaju me porukama i bojim se jedne izreke a to je da nikad u životu neću biti sretna jer sreću gradim na suzama i bolu od svojih roditelja. U te dvije godine sve sam pokušala da prihvate na fin način ali nije bilo rezultata. Žao mi je sto me sad mrze a stvarno ništa protiv njih nisam uradila nego sam sigurna da je momak pravi za mene. Međutim ovo me sve pogađa. Teške riječi od roditelja me ubiše. Ne znam sta da radim. Na njihove uvrede nisam reagovala burno jer neću da ih uvrijedim. Volim svoje roditelje.
Moje pitanje je da li sam pogrešno postupila u skladu sa islamom što sam izabrala ovaj put ili ne? I šta sad mogu da uradim da se čitav život ne bojim njihovih riječi. Bila bi vam zahvalna na odgovoru jer mi je ovo jako važno.
Alejkumusselam.
Nema sumnje da si pogrešno postupila kada si se udala bez dozvole svojih roditelja, a pogotovo bez saglasnosti svoga oca koji je tvoj velij (staratelj). Naime, udaja djevojke bez pristanka i volje njenih roditelja (ili sa njihovim pristankom) se vraća na pitanje velija, tj. da li je pristanak velija (oca, brata, amidže, …) da se djevojka uda za određenu osobu šart valjanosti braka prilikom njegovog sklapanja.
Džumhur (većina) učenjaka, od kojih su i tri mezheba malikijski, šafijski i hanbelijski, je na stavu da brak sklopljen bez pristanka velija nije ispravan. Dok je manja skupina učenjaka, od kojih su i hanefije u zvaničnom stavu mezheba (a unutar nahefijskog mezheba su tri mišljenja po ovom pitanju ), na stavu da pristanak velija nije šart valjanosti braka, odnosno da žena može samu sebe da uda bez dozvole velija. Iako i jedni i drugi imaju dokaze sa kojima podupiru svoje mišljenje, ipak ispravan stav je ono na čemu je džumhur učenjaka, tj. da je pristanak velija šart valjanosti braka, jer vjerodostojan hadis presuđuje po ovom pitanju. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema braka bez velija“, hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i ostali, a većina muhaddisa ga ocjenjuje prihvatljivim i vjerodostojnim.
Sa druge strane, tvoji roditelji su takođe napravili dvije greške, prvo što su ti branili da se udaš za tog momka samo zato što nije bosanac, i drugo što su tu prvu grešku potvrdili sa drugom time što su se odrekli od tebe zbog tvoje udaje za njega.
Naime, svi ljudi su pred Allahom isti, svejedno koje nacije, boje kože i kojeg porijekla bili, razlika među ljudima kod Allah je u njihovoj bogobojaznosti a ne stanju i okolnostima u kojima su rođeni a što nisu mogli birati. Kaže Uzvišeni: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji je najbogobojazniji (koji ga se najviše boji)” (El-Hudžurat, 13).
Bilježi Ahmed u svom Musnedu u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O ljudi, zaista je vaš Gospodar jedan i vaš otac (Adem, alejhisselam) jedan, nema prednosti Arapa nad nearapom, nearapa nad Arapom, čovjekom crvene kože nad crncem niti crncem nad čovjekom crvene kože osim po takvaluku”.
Takođe, ne trebaš pridavati značaj spomenutoj izreci da nikad u životu nećeš biti sretna jer svoju sreću gradiš na suzama i bolu svojih roditelja, jer je ona neprecizna. Suze i bol roditelja mogu biti zbog toga što im se djete vratilo vjeri i počelo je praktikovati, i čak je dijete presretno zbog toga (a što imamo u praksi), te bi ispalo da gradi svoju sreću na njihovim suzama i bolu, a sa šerijatske strane dijete je u pravu i na istini a roditelji griješe. Takođe, prava i istinska sreća jedne vjernice je da radi djela sa kojima je zadovoljan njen Gospodar, a od tih djela je i pokornost roditeljima u dobru (a ne grijehu prema Allahu), a prava i istinska nesreća na dunjaluku je biti nepokoran Uzvišenom Allahu.
Uglavnom, zbog stanja takvog kakvo jeste, ja te savjetujem sljedeće:
Prije svega pokaj se za svoju grešku a zatim mnogo dovi Uzvišenom Allahu da omekša srca tvojih roditelja i da se pomirite. U svakoj prilici, na sedždi, između ezana i ikameta, u zadnjoj trećini noći, petkom pred akšam i sličnim vremenima kada se dova prima, mnogo dovi Allahu da ti popravi stanje.
Uporno nastoj da uspostaviš kontakt sa roditeljima tako što ćeš im priznati da si pogriješila prema njima što si tako postupila. Naravno, pogriješila si i sa šerijatske strane jer se nisi smjela udati bez pristanka velija (staratelja) svejedno bio on tvoj otac ili neko drugi.
Dobro razmisli ko bi mogao biti šerijatski učena osoba ili neko drugi a čije mišljenje i savjet tvoji roditelji prihvataju. Pa ako ima takva osoba otiđi kod nje i iznesi svoj problem u cjelosti sa ciljem da ti ona posreduje kod roditelja kako bi oni odustali od odricanja od tebe i kako bi normalizovali svoj odnos sa tobom.
Molim Uzvišenog da popravi vaše stanje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com