Sedmina i mevlud za umrlog nakon 52 dana i učenje fatihe na groblju.

Bismillahir-rahmanir-rahim

? Ovde su postavljena tri pitanja i svako od njih zahtjeva poseban odgovor.

1⃣ Prvo pitanje: sedmina za umrlog (učenje na neke spice, ovo ne razumijem šta znači).

2⃣ Drugo pitanje: učenje mevluda kad umrlom bude 52 dana.

3⃣ Treće pitanje: učenje fatihe na groblju.

Svako od ova tri pitanja zahtjeva poseban odgovor.

♦ Odgovor na prvo pitanje:
Organizovanje sedmine za umrlog je novotarija i spada u velike grijehe, onaj ko je organizovao i ko je učestvovao u sedminama ako se ne pokaje od toga te umre sa tim grijehom postoji opasnost da uđe u vatru i da odgori za počinjeni grijeh.

◾ Zatim, od organizovanja sedmine niko nema sevapa ni koristi, niti umrla osoba, niti organizator, niti oni koji su prisustvovali, osim hodže koji je uzeo pare, a svi imaju veliki grijeh.
Ovo djelo je dakle novotarija, jer šerijatom nije propisano, niti za njegovu dozvolu ima dokaz u kur'ansko-hadiskim tekstovima, a niti ga je neko od prvih generacija muslimana radio.

? Ukoliko ne postoji dokaz za propisanost nekog djela, onda se na njega primjenjuje opće pravilo, odnosno hadis u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“ Bilježi ga Buhari, str. 373; Muslim, br. 18, str. 762.

? U organizovanju sedmine sastavilo se nekoliko novotarija:

1⃣ Određivanje posebnog dana za okupljanje povodom smrti.

2⃣ Iznajmljivanje učača Kur'ana i poklanjanje sevapa umrlom.

3⃣ Učenje zikra i poklanjanje sevapa umrlom.

❗ Napomena: Ništa od ovih sevapa neće stići do umrlog.
Pored toga što je novotarija, ovo je i vid oponašanja kršćana, poznato je da se kršćani okupljaju u kućama i posjećuju grobove svojih umrlih nakon što prođe četrdeset dana, ili pola godine, ili godinu dana, a oponašanje nevjernika je strogo zabranjeno djelo.
Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sigurno ćete slijediti puteve onih koji su bili prije vas: pedalj po pedalj, aršin po aršin. Pa čak ako su oni ušli u gušterovu rupu, i vi ćete ući u nju!” „Allahov Poslaniče,“ – upitali smo – “misli li se na jevreje i kršćane?“ „A na koga bi drugog?“ – reče on. Bilježi ga Buhari, br. 3456, str. 628, i Muslim, br. 6, str. 1154.

Učenje mevluda kad umrlom bude 52 dana je novotarija.

Ovde imamo dvije novotarije:

1⃣ učenje mevluda.

2⃣ obilježavanje 52-gog dana od smrti mejita, njegov propis je kao propis sedmine.

? Što se tiče mevluda;
Obilježavanje Poslanikovog rođenja, tj. mevluda je novotarija, jer se ne bazira ni na kakvom dokazu, a svaka stvar u vjeri ukoliko se uradi bez dokaza novotarija je.
Ovu novotariju su uveli novotari u četvrtom hidžretskom stoljeću, nakon što je osnovana ubejdisko-batinijska država poznata kao fatimijje.
Njihova država u Egiptu trajala je od 357. do 468. h.g. Oni su obilježavali četiri mevluda: Poslanikov, Alijin, Hasanov i Husejnov.
Fatimije su bili poznati po svome otpadništvu, licemjerju, i iskvarenom vjerovanju.

◾Zabrana obilježavanja mevluda ogleda se kroz više aspekata:

1⃣ Mevlud nije bio dio poslaničke prakse, niti prakse njegovih halifa, niti ashaba, niti tabi'ini, niti tabi-tabi'ini u prva tri pohvaljena stoljeća.

2⃣ Obilježavanje mevluda vid je oponašanja kršćana, jer oni obilježavaju Isaov rođendan.

3⃣ Veliki broj ljudi upućuje dovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, traže od njega pomoć i šefaat, citiraju kaside kojima se iskazuje pohvala Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a u kojima su zastupljene riječi širka.

4⃣ Praktikovanje ove novotarije otvara vrata drugim novotarijama, a rezultat toga je zapostavljanje Sunneta.

5⃣ Jedan od dokaza da proslavljanje Poslanikovog rođendana nema osnove u islamu je to što se ne zna tačan datum rođenja Poslanika.
Ovo se isto desilo i sa kršćanima. Katolici proslavljaju Isaovo rođenje 24. decembra, pravoslavci 7. januara, dok nas Allah u Kur'anu obavještava da se Isa rodio u ljeto, a ne u zimu.
Šubhe(nejasnoće) i razne sumnje po pitanju obilježavanja mevluda

Prva šubha: Smatranje da se obilježavanjem mevluda iskazuje poštovanje prema Resulu, sallallahu alejhi ve sellem.
Odgovor na ovu šubhu sadržan je u sljedećem: Poštivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, biva putem pokornosti njemu i sprovođenju njegovih naredbi i ostavljanjem njegovih zabrana.

Druga šubha: Dokazivanje ispravnosti mevluda time što ga čini veliki broj ljudi u mnogo država.
Odgovor na ovu šubhu sadržan je u sljedećem: kada je to dokaz u šerijatu bio praksa mnoštva ljudi?

? Ako pogledamo u stanje muslimana u Bosni vidjećemo da ogromna većina njih ne klanja, pa može li se na osnovu toga reći namaz nije propisan, ili nije obaveza, jer ga mnoštvo ljudi ne praktikuje.
Kao dokaz u islamu se može uzimati samo poslanička praksa, tj. njegov sunnet, a Poslanik je zabranio sve novotarije u koje ulazi i mevlud.

Treća šubha: Mevlud je oživljavanje sjećanja na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Odgovor na ovu šubhu sadržan je u sljedećem: Musliman se stalno sjeća Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to sjećanje stalno je prisutno uz njega, tokom učenja ezana, ikameta, hutbi, a ne jednom u godini.

Četvrta šubha: Oni kažu: Obilježavanje mevluda zasnovano je na ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. I on je jedan od načina ispoljavanja te ljubavi, jer ljubav prema njemu je propisana.
Odgovor na ovu šubhu sadržan je u sljedećem: Ispoljavanje ljubavi prema Poslaniku je vjerska obaveza i u to nema sumnje. Musliman je obavezan da voli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, više od samog sebe, djece, roditelja i svih ljudi.
Međutim, iskazivanje ljubavi ne znači da možemo uvoditi u vjeru ono što nije od nje, i što nije propisano, nego iz te ljubavi mora proizaći pokornost njemu i slijeđenje njegove prakse, i to je najveći vid ljubavi.
Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, mora da rezultira oživljavanjem i čvrstim slijeđenjem Sunneta, te napuštanjem svih riječi i djela koja se suprotstavljaju njegovoj praksi.

Peta šubha: Oni kažu: Mevludom i čitanjem njegovog životopisa tom prilikom vid je podsticanja na slijeđenje njegove prakse.
Odgovor na ovo je sljedeći: Izučavanje njegovog životopisa i slijeđenje njegove prakse su djela čije se izvršavanje traži od muslimana tokom cijele godine, a određivanje posebnog dana za takvo nešto bez validnog dokaza je vid novotarije, a po hadisu: svaka novotarija je zabluda.

❗ Zaključak: Obaveza je svakome onome ko praktikuje mevlud ili ga smatra lijepim, da se pokaje Allahu od toga, kao i od drugih novotarija, jer to je princip vjernika koji teži za istinom.
A onaj ko bude inadžija i oholnik i nakon što mu se istina pojasni, svoj račun će polagati kod Allaha.

Odgovor na treće pitanje:
Učenje fatihe na mezaru je novotarija.
Narod to radi iz razloga što smatra da fatiha može zamijeniti bilo koju dovu.
Fatiha je dio Kur'ana i ona se ne uči mrtvima, niti na mezaru niti na drugom mjestu.
To nije radio Poslanik niti ashabi.
Učenje Kur'ana je ibadet, a pravilo je da se ibadet čini samo ako za njegovu propisanost postoji dokaz, dakle, ukoliko ne postoji dokaz koji dozvoljava učenje Kur'ana kod kaburova, onda to djelo nije dozvoljeno i novotarija je, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:
„Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“ Bilježi ga Buhari, str. 373; Muslim, br. 18, str. 762.

? Prenosi se da je imam Malik kazao: „Ko u vjeru uvede nešto što nije od nje, optužio je tim činom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nije dostavio poslanicu, jer Uzvišeni veli: ‘Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.’ (El-Maide, 3.)

◾ Ono što tada (kod ashaba) nije bilo dio vjere, ni danas ne može da bude dio nje.“ El-I’tisam, 1/494, i 2/535.
Ibn Tejmijje veli: „Učenje Kur'ana pred dušu rahmetlije nakon njegove smrti je novotarija.“ El-ihtijaratul-fikhijje, str. 447. Pogledati: El-Fetaval-Kubra, 5/363.

? Šejh Albani je po ovome pitanju kazao lijep govor koji je pohvalno ovom prilikom prenijeti.
On veli: „Učenje Kur'ana prilikom posjete mezarlucima nema osnove u Sunnetu, jer da je to djelo propisano, praktikovao bi ga Poslanik i podučio bi tome svoje ashabe.
Ovome dodajemo u prilog i činjenicu da je Aiša pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, (a ona je bila od onih koje je Poslanik najviše volio) šta se uči prilikom posjete mezarja, pa ju je on podučio da se naziva selam i uči dova, a nije joj kazao da treba učiti Fatihu ili neku drugu suru.
Da je učenje Kur'ana tom prilikom bilo propisano, Poslanik bi to kazao i ne bi to sakrio, jer poznato je da nije dozvoljeno odgoditi prenošenje znanja od vremena kada za njim ima potrebe, kao što se navodi u usulskim pravilima.
Pa ako odgađanje nije dozvoljeno, kako li je tek onda sa skrivanjem tog znanja.
Da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima kazao išta o tome, oni bi to, sigurno, prenijeli. Ali imajući u vidu da ništa od toga nije preneseno ispravnim lancem prenosilaca, znači da se nije desilo.
Ono što potvrđuje na nepropisanost tog djela je i predaja da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Ne činite vaše kuće grobovima (ne učeći i ne klanjajući u njima), jer šejtan zaista bježi od kuće u kojoj se uči sura El-Bekara.” Bilježi ga Muslim, br. 212, str. 310.

? Ovom predajom ukazuje se da mezarja nisu mjesta gdje se uči Kur'an, pa je stoga posebno podstakao na učenje Kur'ana u kućama i zabranio da se one učine poput kaburova na kojima se ne uči Kur'an.“
Ahkamul-dženaiz ve bide'uha, str. 241-242. Pogledati: Iktidaus-siratil-mustekim, 2/172; Šifaus-sudur fi zijaretil-mešahidi vel-kubur, str. 201.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: mr. Jakub Alagić
Preuzeto sa Whatsapp grupe “DELIL – Akida”