Školovanje po želji roditelja

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu. Ko se nađe u društvu onih koji psuju vjerske svetinje, makar bili rodbinski najbliži, dužan je napustiti takvo društvo, postupajući po kur’anskom ajetu: “Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi više s nevjernicima kad se opomene sjetiš.” (El-En‘am, 68)

Poznato je da islam daje veliko pravo roditeljima nad djecom. Čak i kada roditelj nije vjernik, dijete je dužno prema njemu se lijepo ophoditi i plemenito postupati. Rekao je Svevišnji Allah: “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj.” (Lukman, 15) Vidimo kako Uzvišeni Allah u ovom ajetu naređuje da se velikodušno postupa prema roditeljima, koji ne samo da su nevjernici, nego i druge pozivaju u nevjerstvo i na to nagovaraju. Stoga je dužnost biti pokoran roditelju u svemu što nije grijeh, jer poslušnost je temelj velikodušnosti koju nam je Allah stavio u obavezu prema roditeljima.

To ipak ne znači da roditelj ima pravo činiti nepravdu djetetu, jer Allah je zabranio svaku nepravdu. U hadisi-kudsijju navodi se da je Allah kazao: “O robovi Moji, Ja sam doista sam Sebi nepravdu zabranio i zabranio sam je Svojim robovima, zato jedni drugima ne činite nepravdu!” (Muslim, br. 2577)

Pri odabiru obrazovne struke roditelj treba uvažiti sklonosti djeteta i njegove mogućnosti, te pomoći djetetu da odabere struku koja ima najveću perspektivu i kroz koju očekuje da će postići najbolje rezultate i ostvariti pozitivne životne ciljeve. Ukoliko se mišljenja roditelja i djeteta ne podudaraju i ne može se među njima uskladiti, u pravilu, dijete je dužno poslušati roditelja, jer roditelj ima više iskustva, u stanju je zrelije donijeti odluku, a svom djetetu želi najbolje. Ako su pak ovi parametri poremećeni, tako da je dijete upućenije od roditelja i u stanju je donijeti ispravniju odluku, a roditelj zagovara očigledno nerealnu stvar čijim prihvatanjem dijete sebi čini veliku nepravdu, dijete ne mora nužno u tome poslušati roditelja, ali je dužno pokušati iznaći način da udobrovolji roditelja i dobije njegov pristanak.

Zatim, roditelj je dužan finansirati dijete sve dok dijete ne bude u stanju samo zarađivati. Ukoliko roditelj nepravedno obustavi finansiranje djeteta, dozvoljeno je iz njegove imovine uzeti vrijednost na koju dijete običajno polaže pravo. Dokaz za to jeste predaja koju prenosi Hinda, supruga Ebu Sufjana, radijallahu anhuma, a u kojoj se navodi da je kazala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Doista je moj muž, Ebu Sufjan, škrt čovjek, ne daje nam dovoljno, meni i mojoj djeci, osim ako uzmem od njega a da on ne zna!” Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Uzmi od njegovog imetka koliko je običajno dovoljno tebi i tvojoj djeci.” (Buhari, br. 5364, i Muslim, br. 1714) Izraz “običajno” znači: kao što je običaj da žene tebi sličnog društvenog staleža troše.

Dakle, ako ti roditelj očigledno čini nepravdu sileći te da učiš u neodgovarajućoj školi, dozvoljeno je nepravdu spriječiti, a ako je stvar nejasna i polemična, osnova je da se roditelju pokorava u svemu što nije grijeh. Ako ti nepravedno uskraćuje tvoje materijalno pravo, dozvoljeno je bez njegovog znanja uzeti vrijednost koju običajno roditelj daje djetetu. Allah najbolje zna!

http://el-asr.com/pitanja/skolovanje-po-zelji-roditelja/
Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/