Skupo naplaćivanje učenja rukje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Došlo je u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je jedan od ashaba učio Fatihu kao rukju prvaku nekog plemena kojeg je ujeo škorpion a koje je odbilo da ih ugosti kada su prolazili i zanoćili kod njih. Učio je rukju Fatihom uslovivši učenje naplatom sa dijelom stada (nekoliko ovaca, u rivajetu 30 ovaca). Nakon što je prvak izliječen i uzet dio stada, došli su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitali o propisu toga kako su postupili. On im je odobrio postupak rekavši: „Kako si znao da je ona (učenje Fatihe) rukja? Ispravno ste postupili, podijelite (zaradu-ovce) i računajte i mene u podjeli (ovaca)“. U rivajetu kod Buharije: „Zaista je najpreče ono što naplaćujete Allahova knjiga“.

Nema razilaženja među učenjacima, na osnovu ovog hadisa, da je dozvoljeno naplatiti liječenje učenjem šerijatske rukje. Skupina učenjaka smatra da iako je dozvoljeno naplatiti da je preče ne uzimati nadoknadu tražeći od Allaha nagradu.

Takođe, treba praviti razliku između onoga ko traži da naplati učenje rukje i onoga kome se nudi novac (ili drugi imetak) bez njegovog traženja za učenje rukje. Ovom zadnjem nema smetnje da uzme ono što mu se daje našto ukazuje hadis od Omera, radijallahu anhu, da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao kada je odbio da uzme imetak koji mu je davao: „Kada ti se nešto daje bez tvoga traženja, uzmi i udijeli“. Bilježi ga Muslim.

Naplaćivanje učenja rukje može imati dva oblika:

Prva vrsta – da učač kaže bolesniku (ili onome ko ga je doveo): ako ga i kada ga Allah izliječi učenjem rukje, platit ćeš mi toliko i toliko novca (imetka). Pa kada bolesnik bude potpuno izliječen (poslije prve, pete ili desete tukje), dužni su platiti dogovoreno. Ova vrsta naplaćivanja je ona koja je došla u hadisu Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, i ona nije sporna i upitna. U ovoj vrsti naplaćivanja nema smetnje da se uslovi veća vrijednost imetka, recimo 500 eura i slično. Međutim, u praksi rijetko koji učač naplaćuje na ovaj način.

Druga vrsta – da učač naplaćuje učenje rukje tokom jednog tretmana svejedno izliječio se bolesnik ili ne. Ova vrsta naplaćivanja rukje je naravno dozvoljena, s tim da učač u ovom slučaju naplaćuje utrošeno vrijeme na tretmanu a ne izlječenje. A to znači da naplaćivanje treba biti usklađeno sa satnicama (ako uzmemo da jedan tretman ne bude više i duže od sahat vremena) drugih radnika, recimo majstora nekog zanata.

Moja procjena je, shodno životnom standardu ljudi u BiH i da se naplaćuje po drugoj vrsti naplaćivanja, da bi naplaćivanje jednog tretmana učenja rukje trebalo biti između 20 i 30 KM najviše, a što predstavlja najveću majstorsku satnicu. Jer terapija ne garantuje izlječenje, te ima smisla naplatiti utrošeno vrijeme i rizik rada tim poslom. Učači koji su se posvetili tom poslu, ako bi naplaćivali po 20 ili 30 KM po tretmanu, dnevno mogu zaraditi od 100 do 300 KM, što je sasvim dovoljna dnevna zarada.

Međutim, da naplaćivanje rukje koja traje najviše sahat vremena bude između 50 i 100 KM ili čak više, to je preskupo našem standardu života, nije srazmjerno utošenom trudu niti obećaje ozdravljenje. Sa druge strane, bojati je se da to predstavlja zloupotrebu ljudske bolesti, belaja i muke. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com