Smatra li se gibetom – ogovaranjem spominjanje griješnika i novotara po njihovim djelima?

Što se tiče tvoga pitanja o govoru  o ljudima koji pri sebi imaju novotarija, čine nove stvari u vjeri; ukoliko se oni spominju po dotičnim djelima, novotarijama ili grijesima koje čine javno ili čak šta više pozivaju njima, s ciljem upozoravanja na njih kako se neko ne bi poveo za njima, tada je propisano govoriti o njima i takav govor o njima ne smatra se ogovaranjem već, naprotiv, obaveznim savjetovanjem.
Brojni islamski učenjaci koji su pisali u svojim djelima o propisima gibeta-ogovaranja uvijek su spominjali i određena djela koja po svojoj vanjštini liče ogovaranju ali nemaju takav propis u Šeriatu.
Tako Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ono što se govori o onome koji javno ispoljava razvrat i zlo a vezano je za ta njegova djela, to se neće smatrati pokuđenim ogovaranjem.“ Također je rekao: „Od onih o kojima je dozvoljeno govoriti jesu oni koji javno ispoljavaju razvrat, nepravdu i novotariju.“ (Fethu-l-Bari, Knjiga o edebu, poglavlje o dozvoljenom gibetu onih koji čine nered i šire smutnju, kod broja hadisa 5707.)
Hafiz Ebu-l-Kasim El-Lalikai, rahimehullahu te’ala, u svome djelu Šerhu usuli i’tikad ehli-s-sunneti ve-l-džema’at (1/140) spominje govore naših prethodnika o ovoj temi:
-El-E’ameš prenosi od Ibrahima da je rekao: „Govor o novotaru nije gibet.“
-Hasan el-Basri je rekao: „O trojici nije zabranjeno govoriti. Jedan od njih je novotar koji pretjeruje u svojoj novotariji.“ I drugi govori.
Rečeno je Šu’betu b. El-Hadždžadžu: „O Eba Bistam! Kako si to odbacio znanje ljudi i sve si ih razotkrio?! Kada bi se malo ustegnuo od toga!“ Odgovorio je: „Pustite me da ovo veče pogledam u pravo koje je između mene i moga Stvoritelja po tom pitanju, je li mi to dozvoljeno.“ Sutradan je na svome magarcu izašao pred iskupljene ljude i rekao: „Pogledao sam u pravo koje je između mene i moga Stvoritelja, pa sam vidio da mi ne preostaje ništa drugo osim da pojasnim njihovo stanje drugima! Ve-s-Selam.“ (Vidjeti: El-Hatib el-Bagdadi, El-Kifaje, 44.)
Jedne prilike dok je imam Ahmed, rahimehullahu te’ala, na svome skupu govorio o prenosiocima hadisa, čovjek po imenu Ebu Turab en-Nahšebi dobacio je Ahmedu: „Šejh! Ne ogovaraj učenjake!“ Imam Ahmed se osvrnuo a zatim mu rekao: „Teško li se tebi, ovo je savjet a ne ogovaranje!“ (Vidjeti: El-Hatib el-Bagdadi, El-Kifaje, 45.)

Zaključak:
Nije zabranjeno govoriti o novotarima i onima koji svoj razvrat, nepravdu i zlo šire javno i to se ne smatra gibetom-ogovaranjem.

Napomena:
Stim da treba napomenuti da govor o njima ima svoje granice i izvan tih granica ne smije se izlaziti.
Treba dobro provjeriti da li se doista zlo, loše djelo, razvrat ili novotarija nalaze pri onome o kome se govori.
Ne smije se o njima govoriti ono što nije vezano za njih, već treba biti pravedan i istinu govoriti ma o kome se radilo.
Također, govor o njima jedno je pitanje u našoj vjeri a ne cijela vjera, pa stoga i mi ne bismo trebali svo svoje vrijeme posvećivati govoru o njima, već onoliko koliko to pitanje zaslužuje, a zatim baviti se i ostalim pitanjima naše vjere. Iako smo svjedoci, da su većinom skupovi pojedinih muslimana ispunjeni govorom o drugima, na žalost!
Također, govorom o njima treba namjeravati upozoravanje drugih na njih a ne samo ismijavanje s njima.
Isto tako, ukoliko se govori o njima ili čak s njima, preporučujem da se s njima ne ismijava već vodi dijalog na lijep način i da nastojanja braće muslimana u tom lijepom naučnom dijalogu budu uputa dotičnih ljudi na Pravi put, kako je Uzvišeni Allah rekao Musau i Harunu kada ih je poslao faraonu: „Govorite mu lijepe riječi! Možda uzme pouku ili se poboji!“ (Prijevod značenja Ta Ha, 44.)
A Uzvišeni Allah najbolje zna!
Na ovakav način nas je posavjetovao i uvaženi učenjak Muhammed b. Salih el-Munedždžid, Allah ga poživio na imanu i dobrim djelima!
Uzvišenog Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog, molim da On Uzvišeni bude Zaštitnik na dunjaluku i ahiretu, da nas učini bereketnim-blagoslovljenim gdje god bili, i da nas učini od onih koji -kada im On Uzvišeni ukaže Svoju blagodat- oni Mu na njoj bivaju zahvalni, i koji -kada ih On Uzvišeni stavi na ispit i kušnju- bivaju strpljivi i koji kada počine grijeh brzo se vraćaju i kaju svome Gospodaru jer znaju da imaju Gospodara koji obilno prašta!

We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Odgovorio Hajrudin Tahir Ahmetović, prof. – Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com