Šta činiti na samrti?

Osoba koja osjeti da mu je smrt blizu treba da izgovara što više šehadet, da se nada dobru i da ima lijepo mišljenje o Allahu Uzvišenom. Muaz, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Onaj kod koga posljednje rječi budu (na ovom svijetu): La ilahe illellah! / Nema boga osim Allaha, ući će u Džennet![7]

Ako se mi nađemo u prisustvu osobe koja je na samrti, treba ga pažljivo podsjećati da izgovori šehadet i da mu to budu posljednje riječi prije njegove smrti. To treba lagahno, poluglasno i nenametljivo izgovarati kako bi se osoba koja je na samrti podstakla da to izgovori. Ebu Se’id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, u tom pogledu, preporučio: Podstičite one koji su na samrti da izgovore: La ilahe illellah![8]

U tom smislu je i predaja Ma’kila b. Jesara, u kojoj Vjerovjesnik, s.a.v.s, preporučuje da se onima na samrti uči sure Ja Sin, kako bi im se olakšali posljednji trenuci života: Učite suru Ja Sin vašim umirućim![9]

Na žalost, kod mnogih je ovaj hadis shvaćen kako ovo kur’ansko poglavlje treba učiti umrlim. Međutim, Kurtubi, Nevevi, Sujuti i brojni drugi islamski učenjaci to nedvosmisleno tumače učenjem onim koji su na samrti, kako bi ih podsjetili na šehadet i olakšali posljednje dunjalučke trenutke.[10]

Čovjek na samrti treba što ljepše misliti o Allahu, tj. da će mu se Allah Milostivi smilovati i grijehe oprostiti. Džabir, r.a, u tom pogledu, prenosi Vjerovjesnikove, s.a.v.s, riječi: Neka niko od vas ne umre, sve dok o Allahu Uzvišenom ne bude lijepo mislio![11]

Najbolju potvrdu da bi morali imati lijepo mišljenje o Allahu Uzvišenom i vjerovati da će nam, uistinu, oprostiti i smilovati nam se, nalazimo u pouzdanoj hadisi-kudsijji koji prenosi Enes b. Malik, na, a u kojem Allahov Poslanik, s.a.v.s, kaže: Allah Uzvišeni veli: Čovječe, sve što me Zamoliš i zatražiš da ti oprostim, ja ću ti oprostiti. Čovječe, kada bi tvoji grijesi do neba doprli, pa Me Zamolioda ti oprostim, ja bih ti oprostio. Čovječe, kada bi Mi došao sa grjesima kolika je Zemlja, pa onda Me sreo, ne pripisujući Mi nikakva sudruga, ja bih ti, kolika je ona, oprosta dao![12]

(Poglavlje iz knjige: ISLAMSKI BONTON, Autor: dr. Šefik Kurdić, Izdavač: Islamska pedagoška akademija, Zenica, 2005. god.)

—————————-
fusnote:
7 Hadis bilježe Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-l-dženaiz, 20 – Babun fi-t-talkini, hadis br. 3116; Ahmed u Musnedu, 5/233 i Hakim u Mustedreku, 1/35 1. Hakim ovu predaju ocjenjuje autentičnom a Šu’ajb Arnaut hasen-predajom. (Vidi: Rijadu-s-salihin, hadis br. 917, izdanje Mektebetu dari-s-selam).
8 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 11 – Kitabu-l-dženaiz, 1 – Babu talkini-l-mevta: La ilahe illellah, hadis br. 916 i 917.
9 Hadis bilježi Ebu Davud u Sunenu: Kitabu-l-dženaiz, 24 – Babu-l-kiraeti `inde-l-mejjiti, hadis br. 3121; Ibn Madže u Sunenu: 6 -Kitabu-l-dženaiz, 4-Babun ma džae fima jukalu `inde-l-meridi iza hudire, hadis br. 1448 i Ahmed u Musnedu, 5/26 i 27. Ovaj hadis Albani ocjenjuje slabom predajom (Vidi: Da’ifu-l Džami’i-s-sagiri ve zijadetuhu, hadis br. 1072).
10 Vidi komentar Imama Sujutija na Nesain Sunen, 4/5. (Izdanje: Daru-l-fikr, Bejrut, 1930, štampan zajedno sa Sunenom).
11 Hadis bilježi Muslim u Sahihu: 51 – Kitabu-l-dženneti, 19 – Babu-l-emri bihusni-z-zanni billahi te’ala `inde-l-mevti, hadis br. 2877.
12 Hadis bilježi Tirmizi u Sunenu: 49 – Kitabu-d-da’vat, 99 – Babun fi fadli-t-tevbeti ve-l-istigfari ve ma zukire min rahmetillahi li ‚ibadihi, hadis br. 3540 i ocjenjuje ga garib-predajom i Ahmed u Musnedu, 5/154 i 172. Ovaj hadis Albani smatra dobrom predajom. (Vidi: Silsiletu-l-ahadisi-s-sahiha, hadis br. 127).