Šta je Iman?

Iman je ubjeđenje srcem (bez imalo sumnje), izgovaranje jezikom i praktična potvrda djelima. Povećava se pokornošću a smanjuje griješenjem.

Dokazi da djela ulaze u naziv imana

Samo uvjerenje nije dovoljno da bi iman bio ispravan i iskren. Potvrda imana koji je u srcu mora biti izražena kroz vanjska djela. Iman koji je u srcu odražava se na djela i u skladu s jačinom imana su i brojnost i veličina djela. Dokazi da su djela sastavni dio imana su mnogobrojni.

Allah, sunhanehu ve teala, kaže:

Allah neće dopustiti da propadne vaš iman. (Kur’an, 2:143)

Ibn Kesir, rahimehullah, u svome tefsiru navodi hadis od Buharije u vezi tog događaja i kaže: “Bilo je ljudi (od muslimana) koji su preselili prije nego je kibla promijenjena ka Ka‘bi, i nismo znali kakvu će oni nagradu imati za njihov namaz, pa je Allah objavio ajet: A Allah neće dopustiti da propadne vaš iman (tj. namaz)…’”

Imam Buhari je stavio ovaj hadis u nekoliko poglavlja od kojih je i poglavlje: “Namaz je od imana.”

Allah Uzvišeni, također, kaže:

Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju. (Kur’an, 8:2-4)

U ovom ajetu je znak da su sva spomenuta djela od imana.

Od jasnih dokaza da su djela od imana je hadis Abdullaha ibn Abbasa  o delegaciji Abdul-Kajsa, da im je Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Naređujem vam iman (vjerovanje) u Allaha Jedinog.” Zatim je rekao: “A znate li šta je vjerovanje u Allaha?” Rekli su: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Rekao je: “To je svjedočenje da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz ratnog plijena…” (Buhari i Muslim)

U ovom hadisu je Poslanik صلى الله عليه وسلم protumačio iman da je to govor jezikom (šehadet) i djela udovima, odnosno praktična djela (namaz, zekat itd.).

Međutim, ova djela sama po sebi ne predstavljaju iman u Allaha bez imana u srcu jer se djela vrjednuju prema nijjetu (namjerama, ubjeđenju).

Dokazi za povećanje imana i njegovo smanjivanje

Imam Buhari, rahimehullah, kaže: “Poglavlje povećanje imana i njegovo smanjivanje”, i riječi Uzvišenog:

A Mi tebi kazujemo vijest njihovu po Istini. Tu su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im Uputu još više povećali. (Kur’an, 18:13)

Mi smo čuvarima Vatre samo meleke postavili i odredili njihov broj kao iskušenje onima koji ne vjeruju – da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje poveća… (Kur’an, 74:31)

Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (Kur’an, 5:3) Pa ako se ostavi nešto od potpunosti onda je to manjkavost.

Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala imana koliko zrno ječma. Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala imana koliko zrno pšenice. Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala i koliko trunke imana!” 17 (Buhari)

Ebu Se‘id el-Hudri, radijjallahu anhu, prenosi da je čuo Allahova Poslanika صلى الله عليه وسلم kada je rekao: “Ko od vas vidi neko loše djelo, neka ga izmijeni (ukloni) svojom rukom, a ako ne bude u stanju, neka to uradi riječima (neka naredi da se ukloni), a ako ni to ne bude u stanju, neka ga bar srcem svojim prezre, a to je najslabiji čin imana.” (Muslim)

Šejh Ibnul-Usejmin, rahimehullah, kaže: “Svaki šerijatski tekst koji govori o povećanju imana sadrži dokaz i za njegovo smanjivanje i obrnuto. Jer povećanje i smanjivanje su međusobno povezani (uslovljeni), i ne može se zamisliti jedno bez drugog.”

Učenjaci Ehli-sunneta vel-džemata, prijašnji i potonji, su saglasni da je iman govor i djelo; govor srca (ubjeđenje) i govor jezika (izgovaranje šehadeta) i djelo srca (njegova namjera i iskrenost) i djelovanje organa (praktična djela). Povećava se pokornošću i mnoštvom ibadeta, a smanjuje griješenjem i nemarnošću. Ovaj konsenzus spominje Ibnul-Dževzi prenoseći govor imama Ahmeda, Allah im se smilovao, koji kaže: “Saglasno je sedamdeset učenjaka od tabi‘ina i imama muslimana i islamskih pravnika iz islamskih pokrajina da je ono na čemu je Poslanik صلى الله عليه وسلم umro, da je iman govor i djelo, povećava se pokornošću i smanjuje griješenjem.” (Menakibu Ahmed, Ibnul-Dževzi)

Imam Šafija, rahimehullah, kaže: “Složni su ashabi, tabi‘ini i oni koje smo doživjeli nakon njih da se iman sastoji iz riječi, djela i nijeta (tj. ubjeđenja) i da je postojanost imana ovisna o svakom od ovih elemenata.” (Šerhul-usul, El-Lalekai, 5/957)

Islamski ummet je iskušan ljudima koji su se udaljili od puta Kur’ana i Sunneta i okrenuli se od shvatanja ispravnih predhodnika po ovom pitanju pa je time došlo do razilaženja u ummetu.

Tako se pojavila zabludjela sekta haridžija koji smatraju nemuslimanom onoga ko čini velike grijehe. Oni su ohalalili krv muslimana zbog stava da je iman cjelina koja se ne dijeli – ili postoji kompletno ili ne (tj. nema stepene), ne povećava se niti smanjuje. Oni smatraju da se u jednom srcu ne mogu sastaviti iman i griješenje. Oni ne prave razliku između temelja (osnove) imana i njegove potpunosti.

Zatim se u ummetu desila novotarija murdžizma kao suprotnost i odgovor na novotarije haridžija, pa su izuzeli djela iz definicije imana, tako da je grješnik koji čini velike grijehe kod njih vjernik potpunog imana. Učenjaci su upozorili ummet i strogo negirali novotariju irdžaa’a od samog njenog pojavljivanja, zbog njihovog znanja da će ona široko otvoriti vrata ostavljanju šerijatskih propisa i da će opravdavati griješenje i razvrat.

• Temelji (ruknovi) imana

Iman se temelji na šest stvari:

• Vjerovanje u Allaha Uzvišenog;

• Njegove meleke;

• Njegove knjige;

• Njegove poslanike;

• Sudnji dan;

• i vjerovanje u Allahovu odredbu dobra i zla.